Srpski političari priredili su građanima jedno prijatno iznenađenje po prvi puta otkako su pregovori oko formiranja vlade započeli. Naime, na sastanku u četvrtak 29. siječnja stranke demokratskog bloka dogovorile su se da buduću srpsku vladu imaju formirati sve četiri liste, uključujući Demokratsku stranku. Vojislav Koštunica, koji je ne tako davno izjavio da bi DSS-u više odgovarali novi izbori negoli vlada s demokratama, bio je pristao na DS-ov prijedlog o većinskoj vladi.
    Je li moguće da su se DSS i DS složili? Naravno da nije! Sučeljavanje DS-a i DSS-a nastavilo se već idućeg dana po pitanju izbora predsjednika parlamenta. Premda su se DS i DSS složili da mjesto predsjednika parlamenta pripada drugoj po snazi stranci iz demokratskog bloka, odnosno DS-u, DSS je inzistirao da se prvo konstituira parlament, a da se tek onda pristupi formiranju vlade. Štoviše, Koštunica je želio svog čovjeka — Dragana Maršićanina — na mjestu predsjednika parlamenta, koji bi podnio ostavku, i ustupio mjesto nekome s liste DS-a čim bi se vlada formirala. U DS-u su odgovorili da takvo rješenje ne mogu podržati zato što je besmisleno birati bilo koga na desetak dana. Nadomak dogovora, obje strane podlegle su nepovjerenju — niti jedni niti drugi nisu bili spremni dopustiti da netko iz druge stranke predsjedava parlamentom, obnaša dužnosti predsjednika države, i saziva pregovore o formiranju vlade.
SPS SPAŠAVA PARLAMENT: Pošto DS nije bio spreman podržati Maršićanina kao predsjednika parlamenta, DSS je našao novog partnera — Miloševićevu SPS. Krnji demokratski blok u srijedu 4. veljače uspio je izabrati Maršićanina kao predsjednika parlamenta uz pomoć socijalista. Čelnici SPS-a očito su svjesni da se na političku pozornicu Srbije mogu vratiti jedino na mala vrata — skromno i susret-ljivo. Zato su bez mnogo razmišljanja iskoristili priliku ponuditi suradnju u parlamentu kako bi se ova ključna državna institucija napokon konstituirala. Sada se mogu hvaliti da su državotvorna stranka, te da im je preči nacionalni od stranačkog interesa, što bi se teško moglo reći za okosnice tzv. demokratskog bloka, DS i DSS.
Kao moguće uvjete za podržavanje Koštuničine manjinske vlade, socijalisti su naveli potrebu očuvanja državne zajednice, jedinstva Srbije, zatim socijalnu politiku, reviziju »pljačkaške« privatizacije, i raspisivanje pokrajinskih izbora. Činjenica je da postoje značajne programske sličnosti između Koštuničine DSS i Miloševićeve SPS, kao i podudarnost trenutnih političkih interesa. Naime, DSS priželjkuje manjinsku vladu u kojoj neće sudjelovati DS, a SPS želi sebe prikazati kao reformiranu i ozbiljnu političku stranku.
DS U OPORBI: Kao odgovor na ovakav potez, demokrate su najavile prelazak u oporbu jer ne žele biti dio vlade koja »ima obveze prema Miloševićevom SPS-u«. Štoviše, čelnici DS-a ističu kako je DSS paralelno vodio pregovore sa socijalistima sve vrijeme, te da je Koštunica namjerno postavljao nerazumne zahtjeve kako bi demokrate izbacio iz tijeka pregovora.
    Sada kada je SPS preuzeo štafetu u Koštuničinoj utrci za manjinsku vladu uzbunili su se i međunarodni predstavnici. Dva dana nakon što je DSS obznanio novost, veleposlanici SAD i Velike Britanije, William Montgomery i David Goyen, pohitali su kod Koštunice. Njih je posebno zanimalo što socijalisti traže zauzvrat podršci u parlamentu. No, ako je suditi po izjavama dužnosnika DSS-a, Koštunica se definitivno odlučio formirati manjinsku vladu ovisnu o uputama koje stižu iz Sheveningena. Za Vojvođane, to može značiti prijevremene pokrajinske i/li lokalne izbore, što bi se pak u trenutnoj konstelaciji političkih snaga gotovo sigurno negativno odrazilo na položaj hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori, budući da se najznačajniji politički čimbenici zalažu za unitaristički koncept države i zanemaruju manjinska pitanja.