Biti zaljubljenik u hrvatsku foklornu tradiciju ne znači nužno imati hrvatske korijene ili živjeti u Hrvatskoj. Dokaz za to su voditelji foklornih skupina i etnomuzikolozi iz Amerike koji znaju desetke hrvatskih plesova i pjesama i dobro prepoznaju nošnje iz različitih dijelova Hrvatske. Sada su poželjeli taj dio hrvatske tradicije vidjeti i uživo, te su od 12. do 26. rujna boravili, osim u Hrvatskoj, i među Hrvatima u Vojvodini, Sloveniji i Mađarskoj. U Somboru im je domaćin bilo UG Urbani Šokci, a u Subotici HKC Bunjevačko kolo.

»Krivac« za ovaj posjet bio je Željko Jergan, voditelj plesa i koreograf iz Hrvatske koji već 33 godine živi u Americi.

»Ovo su zaljubljenici u foklor, etnomuzikolozi, profesori na fakultetima. Hobi im je folklor raznih naroda i dobro poznaju glazbu, plesove, nošnje. Idu iz države u državu kako bi gledali kulturu raznih naroda. Nekada sam bio član ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, a sada već 33 godine živim u Americi. Moj posao je širiti hrvatsku kulturu u cijelom svijetu. Većina članova ove skupine bila je na mojim seminarima i predavanjima, te su se zainteresirali za ono što su čuli i vidjeli i poželjeli su doći u Hrvatsku. Bili smo u Zagorju, Međimurju, Pečuhu, a poslije Vojvodine idemo u Slavoniju, pa prema Dalmaciji. Turneja traje dva tjedna, a kada se vratimo doma, sigurno će dojmove objaviti na svojim radovima, prezentirati na kampovima i seminarima«, kazao je Jergan.

Posjet Somboru

Domaćin u Somboru bila je Marija Šeremešić, predsjednica UG-a Urbani Šokci koja je gostima iz Amerike govorila je o nošnji šokačkih i bunjevačkih Hrvata, te plesovima ovih hrvatskih skupina. Gosti ne samo da su pažljivo slušali i pitali već su i pomno bilježili sve ono što su čuli i vidjeli.

»Interesiraju me tradicijski plesovi iz ovog dijela Europe. Vrlo je uzbudljivo na jednom malom prostoru, kakav je ovaj dio Europe, vidjeti toliko različitih nošnji i plesova. Vidjela sam mnogo detalja koje, da nisma došla ovdje, ne bih nikada mogla ni vidjeti niti bilo što naučiti o njima. S ovoga putovanja otići ću s nekoliko notesa punih zabilješki, nekoliko video zapisa plesova, naučenim novim koracima i plesovima. Sve to prezentirat ću mojoj skupini s kojom radim svakog tjedna«, kaže voditeljica folklora u Chicagu Mary Newfield.

Na upit koja joj se nošnja više dopala, bunjevačka ili šokačka rekla je da su ju se dojmile i jedna i druga nošnja, ali prednost ipak daje bunjevačkoj zbog elegancije.

»Isto tako sviđa mi se i to šarenilo šokačke nošnje. Rekla bih da je ta različitost na tako malom prostoru, među ljudima koji žive tako blizu jedni drugima nepocjenjivo bogatstvo«, kazala je Mary Newfield.

Japanka Osako Oshiro, s adresom u Santa Barbari, toliko je zaljubljena u hrvatske plesove i glazbu da zna oko 80 hrvatskih plesova i gotovo sve pjesme od tamburaškog sastava Gazde.

»Volim sve plesne skupine, a jedna od njih njeguje balkansku folklornu tradiciju. Volim hrvatske plesove i glazbu, a moj favorit je linđo. I naravno tamburaši. Zašto tamburaši? Tambura apsolutno može iskazati emociju, sreću ili tugu, svejedno«. kaže Osako i dodaje na hrvatskom – »Ja volim hrvatske plesove«.

Većinu njih ne samo da voli već i zna zaplesati.

Osim što su se upoznali sa šokačkom skupinom Hrvata u Podunavlju i vidjeli bunjevačku nošnju gosti iz Amerike obišli su i Sombor, prije svog odlaska za Suboticu.

Posjet Subotici

Goste iz Amerike dočekali su članovi Upravnog odbora HKC-a Bunjevačkog kola obučeni u bunjevačku nošnju, kako bi na najbolji način gostima prezentirali svoje narodno blago. Dočekao ih je i predsjednik Centra Lazar Cvijin, a za ovaj projekt zadužen je bio Denis Lipozenčić.

Dvadeset i dvoje ljubitelja hrvatske folklorne tradicije posjetili su i Suboticu, a domaćini su im predstavili povijest Centra, koji će sljedeće godine obilježiti 50 godina postojanja i djelovanja. Upoznali su ih s radom odjela, manifestacijama i pripremili reviju nošnje s detaljnim opisom ruha, koju su nosili članovi folklornog odjela, te su im i predstavili nekoliko bunjevačkih plesova. Gosti su imali priliku vidjeti i kratki film Veliko bunjevačko ruvo, te su im voditeljica folklornog odjela Senka Horvat i koreograf Marin Jaramazović pokazali osnovne korake za tri bunjevački igre.

Ljubitelji tradicije su s oduševljenjem i izuzetnom pažnjom sve pratili, zapisivali i snimali, a svoje oduševljenje nisu krili. Posjetili su i vidjeti jedinu postavku takozvane Čiste sobe u Subotici, te se oduševili originalnim premetima. Slijedilo je druženje i razgovor, uz prisnac i domaću rakiju i vino. Zanimljivo je koliko su se ljudi oduševili s prisnacom (gibanica sa sirom), te su pojedine žene tražile recept za ovo, njima, nesvakidašnje jelo.

Voditelj ove skupine Željko Jergan, koji je jedini hrvatskog podrijekla, a živi i radi u Pittsburgu, umjetnički je voditelj tri skupine folklora u Kaliforniji, vodi dvije skupine u Pittsburgu, te tri skupine u okolici Toronta, a kako je sam rekao zanimljiv je podatak da ljudi iz raznih dijelova Amerike putuju satima kako bi došli na probe folklora. Do sada je snimio sedam nosača zvuka, te kako je rekao odgojio je oko dvije tisuće tamburaša, a osobito je ponosan na 78 brakova koji su sklopljeni iz folklornih skupina koje je on vodio.

»Imam najbolji posao na svijetu, pronositi i širiti svoju kulturu. I često kažem ako nekome u srce usadim samo malo sjeme ljubavi prema našoj kulturi, moj posao je urađen«, kazao je Jergan i dodao kako je ovo njegova peta turneja po ovome dijelu Europe.

»Najsretniji sam kada se ljudi žele vratiti nazad i ponovno sve vidjeti i doživjeti. Ovo što su domaćini pripredili za nas je predivno, prezentacija je bila izuzetna, nošnja divna. Vjerujte mi, ovi ljudi to znaju prepoznati. Odavde će otići presretni i zapamtit će se ovaj doživljaj«, kaže Jergov.

Zanimljiva je činjenica koliko se drugi ljudi oduševe s našom tracijom i kulturom, a mi sami često ne vidimo svu ljepotu i bogatstvo tradicije i običaja koje imamo.

Na kraju posjeta, voditelj Željko Jergan posjetio je i probu izvođačkog ansambla i mladima sa suzama u očima poručio: »Nemojte nikada prestati igrati folklor«.

Z. V. i Ž. V.