Tužiteljstvo za ratne zločine (TRZ) odbacilo je kaznenu prijavu koju je Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio početkom veljače 2019. godine zbog zločina protiv čovječnosti koji je počinjen u listopadu 1991. godine u Moroviću (Šid), kada su pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz kuće izveli braću Abjanović, nakon čega im se izgubio svaki trag. Kaznena prijava je odbačena jer se, po tumačenju TRZ-a, procesuiranjem zločina protiv čovječnosti krši načelo zakonitosti. Ovim obrazloženjem TRZ je nastavio s praksom neprocesuiranja zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije, čime su uskratili pravo velikom broju žrtava da konačno dosegnu pravdu.

U popodnevnim satima 23. listopada 1991. godine nekoliko pripadnika JNA ušlo je u dvorište hrvatske porodice Abjanović u Moroviću. Iz kuće su izveli braću Ivicu i Matu Abjanovića, s obrazloženjem da će ih nakon ispitivanja u policijskoj stanici vratiti kući. Nakon toga, braći Abjanović se gubi svaki trag, i oni se i danas vode kao nestale osobe.

Između 1991. i 1995. godine Hrvati u Vojvodini bili su izloženi sustavnom i rasprostranjenom kršenju ljudskih prava koje je rezultiralo ubojstvima, batinanjima i prijetnjama, s ciljem da se isele u Hrvatsku. S obzirom na to da su Hrvati na prostoru Vojvodine u dužem razdoblju bili izloženi pritiscima koji su vršeni na organiziran način, uz znanje vlasti Srbije, FHP smatra da je nestanak braće Abjanović zločin protiv čovječnosti, počinjen u okviru sustavnog napada na Hrvate iz Vojvodine.

Međutim, stav TRZ-a je da se zločin protiv čovječnosti ne može procesuirati pred sudom u Srbiji, jer bi se time narušilo načelo zakonitosti koje govori o tome da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje, u vrijeme kada je izvršeno, nije bilo predviđeno zakonom i za koje nije bila predviđena kazna.

Ovom stavu TRZ-a je moguće uputiti nekoliko prigovora. Naime, u odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda se navodi da načelo zakonitosti ne može biti povrijeđeno ukoliko je predmetno kazneno djelo bilo predviđeno unutarnjim ili međunarodnim pravom. Zločin protiv čovječnosti je prvi put predviđen kao kazneno djelo u Povelji Međunarodnog vojnog suda iz 1946. godine.

Generalna skupština UN 1968. godine usvojila je Konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, koju je tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) ratificirala 1970. godine. U članku 1. Konvencije navedeno je da zločin protiv čovječnosti (kako je definiran u Povelji Međunarodnog vojnog suda) ne zastarijeva, bez obzira na datum kada je počinjen, »čak i kada takva djela ne predstavljaju povredu domaćeg zakona zemlje u kojoj su izvršena«. Dakle, Srbija kao zemlja nasljednica SFRJ ima obvezu procesuirati zločin protiv čovječnosti (koji je kao kazneno djelo predviđeno međunarodnim pravom) koji je počinjen 1991. godine, iako u tom trenutku u Kaznenom zakoniku nije bio predviđen kao posebno kazneno djelo.

Iz tog razloga FHP smatra da TRZ nema ni jednu zakonsku prepreku da procesuira zločine protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je u posljednje vrijeme TRZ odbacilo nekoliko kaznenih prijava FHP-a za zločine protiv čovječnosti – na primer za ubojstvo porodice Matijević iz Kukujevaca 1992. godine i predaju izbjeglica iz Srebrenice koji su nakon pada Srebrenice prebjegli na teritorij Srbije, praksa TRZ-a nije uvijek išla u tom smjeru. Naime, 2008. godine TRZ je zahtijevalo provođenje istrage protiv Pétera Egnera za genocid koji je počinio tijekom Drugog svjetskog rata, iako u to vrijeme genocid kao kazneno djelo nije bilo predviđen unutarnjim pravom Srbije. Tadašnji Okružni sud je potvrdio odluku istražnog suca i dozvolio istragu u ovom predmetu, smatrajući da načelo zakonitosti nije narušeno ako se imaju u vidu odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje predviđaju da načelo zakonitosti ne može biti povređeno ukoliko je predmetno djelo bilo predviđeno međunarodnim pravom i predstavlja kazneno djelo prema općim pravnim načelima koja priznaju civilizirani narodi.

Ako se uzme u obzir da je ranija praksa TRZ-a išla u smjeru da se procesuiraju kaznena djela koja su u vrijeme izvršenja bila predviđena međunarodnim pravom, nejasno je iz kog razloga je TRZ promijenilo praksu u slučajevima kada trebaju procesuirati brojne zločine protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije.

Iz tog razloga FHP zahtijeva od TRZ-a da počne s istraživanjem i procesuiranjem počinjenih zločina protiv čovječnosti i time omogući brojnim porodicama žrtava ovih zločina da poslije više od dva desetljeća dobiju zadovoljenje pravde za stradanja svojih najmilijih.

Fond za humanitarno pravo (http://www.hlc-rdc.org/)