Važan događaj dogodio se prije deset godina. Usvajanjem Statuta AP Vojvodine 13. prosinca 2009. i hrvatski jezik je postao jezikom koji je u ravnopravnoj uporabi u tijelima AP Vojvodine. Iako je Statut doživio brojna osporavanja, bitno je naglasiti da je potonjim ustavnosudskim preispitivanjima, i u izmijenjenomu (važećemu) Statutu iz 2014. ostala odredba da je hrvatski jezik i pismo, među ostalima, u »ravnopravnoj službenoj uporabi« u tijelima AP Vojvodine. Strpljivo pratimo kako se i dalje čine koraci da bi se ova odluka potpuno provela u život.
U društvu našega podneblja puno događaja međusobno je povezano. Informiranje na hrvatskome jeziku na Radio-televiziji Vojvodine u punom je opsegu započelo prije devet godina: 1. ožujka 2010. godine, kada je novoformirano hrvatsko uredništvo počelo uređivati Dnevnik na hrvatskome jeziku, uz još dvije tjedne polusatne emisije: Svjetionik i Izravno. Zainteresirani gledatelji (a i oni manje zainteresirani, čim začuju hrvatski jezik na javnoj televiziji, spadaju u ovu skupinu), imaju priliku šest dana u tjednu u 17.45 gledati pregled glavnih dnevnih vijesti, nekoliko vijesti iz hrvatske zajednice i vremensku prognozu. Nekima od nas, redovitih gledatelja, čini se da bi prvi »blok« vijesti trebao biti kraći, jer ih imamo prilike gledati na ostalim televizijama svakog popodneva i večeri. Mnogima od nas se čini da bi drugi »blok« trebao biti dulji i iscrpniji, jer televizijske vijesti i reportaže koje tematiziraju hrvatsku zajednicu i njezinu dinamiku nemamo prilike gledati gotovo nigdje drugdje. No, jedno je sigurno: rijetki se televizijski gledatelji nađu za ekranima baš u tri frtalja šest. Radnicima i poljoprivrednicima je to sam kraj radnog vremena, vrijeme blagdanskoga objeda i zajedništva, ili, nerijetko, radno vrijeme. Internet probija mnoge komunikacijske prepreke, pa i ovu: sve tri emisije se mogu gledati odgođeno: Dnevnik do desetak dana unatrag, a Izravno i Svjetionik do godinu dana unatrag.
RTV je svoju internetsku ponudu emisija koje se mogu gledati odgođeno sustavno poredala na stranicama koje su redizajnirane prije nešto manje od godinu i pol. Tako uredništva na srpskom, mađarskom, rumunjskom, rusinskom, slovačkom i romskom jeziku imaju svoje stranice s izborom emisija koje pripremaju. Emisije na hrvatskom, makedonskom, ukrajinskom, njemačkom i »bunjevačkom« nemaju svoje stranice i do njih se dolazi izborom rubrike »Emisije na drugim jezicima«. U toj rubrici su sve tri TV emisije na hrvatskome jeziku, a »ostali jezici« imaju po jednu jedinu emisiju koju, svaka na svome jeziku/govoru, spremaju te četiri redakcije.
Ne bi bilo cjepidlačenje tražiti i željeti rubriku koja će se zvati jednostavno »Emisije na hrvatskome jeziku«. Rusinsko uredništvo također ima u »svojoj« rubrici tri televizijske emisije, isto kao i rumunjsko. Ne mislim, pri tome, da je upornome tražitelju sadržaja koje želi gledati nemoguće naći emisije na hrvatskome. Mislim da one moraju biti svima jasnije dostupne i označene. Nije loše, ovako, podsjetiti na onu staru: Nomen est omen. Ako, naime, ime predstavlja znak i suštinu stvari, onda mi »drugi«, u započetoj desetoj godini rada Uredništva na hrvatskom RTV-a moramo zatražiti rubriku na stranicama te medijske kuće koja će imati dostojno i potpuno točno ime, a u kojoj će se naći sve emisije na hrvatskome jeziku koje proizvodi ova medijska kuća (i televizijske i radijska).
M. T.
