Vjerojatno malo tko zna da je danas, kada zaključujemo ovaj broj našeg tjednika, Svjetski dan socijalne pravde kojeg je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda 2007. godine. Nisam neki ljubitelj »dana ovoga i onoga«, jer mi se čini da od njih i nema neke koristi i da nije dovoljan samo jedan dan u godini pa da se »obavi« podsjećanje na socijalnu (ne)pravdu, (ne)zaposlenost, (ne)dostojanstven rad, siromaštvo (apsolutno i relativno)… Pogotovo stoga što je prema prvom članku Ustava Republika Srbija »zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti europskim principima i vrijednostima« pa bi shodno tome »socijalna pravda« kao i ostale navedene ustavne kategorije trebale biti svakodnevno na dnevnom redu kako političara tako i medija. No, kako su kod nas »najgledaniji i najčitaniji« tzv. veliki mediji, koji ovu temu zaobilaze u širokom luku, možda je ipak dobro što postoji ovaj »svjetski dan« pa su se i teme siromaštva u Srbiji pojavile u pojedinim medijima.

Tako su različiti mediji u kratkim crtama »podsjetili« na stanje stvari vezano uz siromaštvo i socijalnu pravdu u Srbiji. Zaštitnik građana Zoran Pašalić je povodom ovog dana poručio kako je »socijalna pravda kao preduvjet ostvarivanja jednakih šansi za sve pojedince u društvu moguća jedino kroz poštovanje i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, kroz uvažavanje ljudskog dostojanstva i međusobnih različitosti i naročito kroz iskorjenjivanje nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti i nasilja«.

U priopćenju je iznio i da prema podacima Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije 7,2 posto stanovnika Srbije ima potrošnju nižu od crte apsolutnog siromaštva, koja iznosi 12.045 dinara mjesečno po potrošakoj jedinici (to je valjda jedna osoba), te je pojasnio da u stvari to znači da »oko pola milijuna ljudi nije u stanju zadovoljiti minimalne egzistencijalne potrebe«.

Zbog toga je, upozorio je Pašalić, usprkos zahtjevima štednje, obveza države i javne vlasti da nastavi razvijati i ulagati u usluge potpore za djecu, mlade i stare, jačati i širiti prava iz područja socijalne i zdravstvene zaštite, u proračunu uvećavati izdvajanja za najsiromašnije, kako bi razvijajući uzajamnu potporu, partnerstvo i suradnju svih članova u zajednici utemeljila društvo zasnovano na solidarnosti, pravednosti, slobodi i jednakosti. On smatra i da jedino takvo društvo može pridonijeti razvoju empatije među građanima također neophodnoj u prevladavanju izazova socijalne nepravde i smanjenju jaza između različitih društvenih slojeva.

Dobar je ovaj dan i zato što su se oglasili i pojedini predstavnici sindikata da progovore o ovoj temi pa tako povodom ovog dana Ujedinjeni granski sindikati »Nezavisnost« u suradnji s redakcijom tjednika NIN organiziraju u Beogradu tribinu na temu socijalne pravde. U najavi za ovu tribinu predsjednik UGS-a Zoran Stojiljković, opisujući stanje socijalne pravde u našoj zemlji, kaže kako »ovih dana Srbija neodoljivo podsjeća na turobni socijalni pejzaž ili još prije portret na kome se 'iz aviona' vidi depresivan izraz lica uvjetovan desetljetnom recesijom, siromaštvom i socijalnom izolacijom«. Te precizira da »tamo gdje rastu nejednakosti, rastu i pohlepa i samoživost a padaju solidarnost i socijalna kohezija«.

Zaštitnik je obavio svoj posao, podsjetio na socijalnu (ne)pravdu, a o tome što će se govoriti na tribini i hoće li imati odjeka u javnosti, više u sljedećem broju.

J. D.