Osnovana prije točno dvije godine, Ženska ruralna mreža Vojvodine, koja okuplja ukupno 17 udruženja žena s teritorija svih regionalnih jedinica Vojvodine, a među kojima su i članice slamarske sekcije Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta, proslavila je svoju obljetnicu radnim sastankom. Imajući u vidu kako su pripremljene teme najavljivale sastanak opterećen naizgled nepremostivim izazovima i preprekama, aktivnosti su započete prikazivanjem kratkog filma pod nazivom Vojvođanske žene i ruralni turizam, a koji upravo govori o nastanku ideje udruživanja žena pod pokroviteljstvom Zelene mreže Vojvodine kao krovne organizacije.
Ideja o udruživanju svakako nije nova, ali ideja o udruživanju žena iz ruralnih sredina Vojvodine s ciljem ekonomskog osnaživanja kako samih žena tako i njihovih sela jest veliki izazov u vremenu intenzivnog iseljavanja na relaciji selo-grad, kao i migracija stanovnika Vojvodine koji pripadaju određenim etničkim zajednicama u matične domovine ili države gospodarski razvijenijeg dijela Europe.
Etno salaš Balažević, kao mjesto ovog susreta, nije izabran slučajno. Naime, razrađujući ovu ideju o umrežavanju, Olivera Radovanović, jedna od osnivačica Zelene mreže Vojvodine, je tražila inspiraciju u gospodarski podređenom položaju žena sa sela koje su tražile načine kako se osamostaliti i aktivnije doprinositi gospodarskom boljitku u okvirima obitelji i zajednica.
»Gospodarske podloge ovom procesu osamostaljivanja žena na selu jesu organska proizvodnja, autentične rukotvorine i ruralni turizam, što i jesu jedne od najvažnijih okosnica opstanka članica slamarske sekcije tavankutskih udruženja, a njihovo višedesetljetno opstajanje to i potvrđuje. Ova mreža osigurava njezinim članicama edukacije kako bi mogle pratiti nove pristupe na tržištu pružanja turističkih usluga i održive proizvodnje, svojevrsnu strukturu zajedništva i solidarnosti ukazujući na dobre prakse pojedinih udruženja, ali i na greške na koje smo pojedinačno nailazili i rješenja koja smo u tim okvirima pronalazili«, kaže Olivera Radovanović.
Kao jedna od značajnijih prepreka koja je istaknuta od većeg broja sudionica ovog sastanka jest slab interes lokalnih samouprava u pomaganju ženskih udruženja na teritoriju Vojvodine. Lokalne samouprave zbog nedostatka odgovarajuće obrazovanog upravljačkog kadra, kao i zbog još uvijek vidljivog zanemarivanja ruralnih sredina, nisu dovoljno prepoznale potencijal poduzetnosti žena na selima i mogućnostima koje ta udruženja pružaju u okvirima ruralnog turizma koji doživljava vidljivi procvat na regionalnom nivou. Zaključeno je da je nužan združen i kontinuiran pritisak na lokalne samouprave kako bi se formirali proračuni koji bi podrazumijevali ravnopravniju raspodjelu financijskih sredstava, vodeći računa o rodnoj ravnopravnosti.
»Iskorak u odnosu na većinu mreža koje okupljaju ovakav profil udruženja je internet prodavaonica u okviru sajta Zelena mreža Vojvodine pod nazivom Dućan, gdje je moguće poručiti autentične proizvode poput kolača, pekmeza, kulena, zimnice i suvenira. Internet prodaja je tek u začetku i sasvim je razumljivo da postoje problemi koji se mogu sumirati zaključkom da nedostaje promidžbenih aktivnosti. Povoljna je okolnost što društvene mreže pružaju širok i gotovo nesmetan prostor promoviranja koji iziskuje malo vremena s potencijalno značajnim učinkom. Prednost Ženske ruralne mreže jest što promocijom jednog brenda promoviramo i sve ostale čime je ovoj inicijativi dan jedan autentični vojvođanski okvir«, kaže Olivera Radovanović.
D. Bilinović
