Prirodne katastrofe ne poznaju državne granice, kultura ne poznaje granice, umjetnost ne poznaje granice, znanost ne poznaje granice, sport ne poznaje granice – sve su to rečenice koje često čujemo. Nerijetko se na tim rečenicama koje se izgovaraju u raznim službenim susretima »preko granice« sve i završi pa te rečenice postaju tek fraze. Ipak, ako se napravi sljedeći korak, a to je da se u skladu s tim rečenicama i djela, to jest ako se zaista prijeđu granice ostvari susret, razgovor i suradnja ovim rečenicama se vraća smisao.
Zato u ovome broju našega tjednika donosimo nekoliko tekstova koji govore upravo o tome kako, kada se napravi taj »korak preko granice«, nastaju inicijative i projekti koji poboljšavaju život ljudi s obje strane granice. A samim time i mi nastojimo prelaziti granice naše »manjinske zajednice«, jer od stalnog vrćenja u istom krugu ljudi i aktivnosti postoji opasnost da nam se zavrti u glavi.
Donosimo izvješće o međudržavnom skupu koji je održan u Osijeku, kojeg su inicirali državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas i državni tajnik Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Republike Srbije Ivan Bošnjak, koji su i kopredsjedavajući Međuvladinog mješovitog odbora za zaštitu nacionalnih manjina. Međutim, tema ovoga skupa nije bila zaštita i unaprjeđenje prava nacionalnih manjina u klasičnom smislu, već o mogućnostima smanjenja rizika od elementarnih nepogoda i drugih nesreća. Razlog je taj što, kako smo već rekli, prirodne katastrofe ne poznaju ni granice ni nacije i kada se dogode, kao npr. poplave iz 2014. godine, pogađaju sve one koji joj se nađu na putu. S obje strane granice i većine i manjine.
Donosimo i tekst o prvom projektu socijalnog poduzetništva realiziranog u Srijemskoj biskupiji a koji je nastao zahvaljujući podršci Caritasa Italije i Talijanske biskupske konferencije. Njihov projekt ELBA čiji je cilj razvoj socijalnog poduzetništva provodi se kroz mrežu Caritasa na području cijele jugoistočne Europe. Projekt koji prelazi granice ne samo državne već i one među ljudima i omogućuje i onima isključenima iz zajednice da se zaposle, ekonomski osnaže i osamostale.
I intervju u ovome broju s predsjednikom udruge DUNAV 1245 Rajkom Marinkovićem iz Srijemskih Karlovaca govori o prelaženju granica. Ova udruga sudjeluje na europskim natječajima s ciljem jačanja regionalne suradnje, umrežavanja organizacija na regionalnom i nacionalnom nivou što, kako navode, pridonosi razvoju zajednice kroz razmjenu primjera dobre prakse, inovativnih usluga i razvoju partnerstava. Do sada su realizirali četiri europska projekta, od toga s tri vodeća partnera iz Hrvatske i, kako kaže, u svome radu su koristili posebno iskustva Hrvatske. Tako su i za formiranje Lokalne akcijske grupe Fruška gora – Dunav koja okuplja javni, privatni i nevladin sektor iz četiri općine Srijemski Karlovci, Beočin, Bačka Palanka i Šid koristili iskustva LAG Baranja iz Belog Manastira i praktično prenijeli ovaj model u Srbiju. Smatrali smo kako je dobro prenijeti njihova iskustva, jer mogu biti korisna i za hrvatske udruge u Srbiji i njihove buduće projekte.
Pišemo u ovom broju i o granicama koje su zbog ljudskog nemara teško premostive bar za 10 posto građana.
Možda neki smatraju, kako ovo nisu prave manjinske teme, kako bi se trebali zadržati samo na razgovorima s »našim« ljudima i temama iz područja manjinske kulture, prava, ideniteta... kako bismo trebali ostati u »svojim« granicama. No, život sam je takav da nas upućuje na stalno prelaženje granica. To naravno ne znači da granice nemaju svoju funkciju u organizaciji života ljudskih zajednica i da ih treba ukinuti kako neki predlažu, jer – da ne postoje granice, kako bismo ih prelazili.
J. D.
