Zavičajna udruga Kukujevci sa sjedištem u Višnjevcu u Hrvatskoj, osnovana je 1998. godine, s ciljem povezivanja bivših mještana Kukujevaca, ili su na neki drugi način vezani za Kukujevce, a koji imaju želju održati i njegovati tradiciju i kulturne vrijednosti i običaja Kukujevaca i Srijema. Organiziranjem kulturnih, zabavnih, sportsko-rekreativnih i drugih aktivnosti, radom na očuvanju nošnji i folklora iz starog zavičaja te održavanjem veza s raseljenim mještanima Kukujevaca i svima onima koji su na bilo koji način vezani s tim mjestom te s drugim zavičajnim udrugama, žele očuvati uspomene na svoj rodni kraj. Također, svojim djelovanjem i donacijama žele očuvati i sanirati važne objekte u svojim Kukujevcima. Udruga danas broji 580 članova. Na čelu udruge je Tatjana Rigo, Kukujevčanka koja danas živi i radi u Osijeku. S njom smo razgovarali o djelovanju i radu ove udruge.
Koje su aktivnosti koje Vaša udruga organizira tijekom godine s ciljem očuvanja kulturnih vrijednosti i običaja Kukujevčana?
Zavičajna udruga Kukujevci je u protekloj godini vodila brojne aktivnosti na očuvanju veza sa starim krajem i sudjelovala u brojnim akcijama na očuvanju objekata koji simboliziraju život njihovih članova. U suradnji s vlč. Nikicom Bošnjakovićem, župnikom iz Šida koji pokriva i župu Kukujevci, članovi naše udruge su radnim akcijama i financijskom potporom pomogli obnavljanje kapelice Majke Božje u polju u Kukujevcima. Uz prigodan program, kapelicu je posvetio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović 8. rujna 2017. godine. Misnom slavlju su prisustvovali brojni Kukujevčani i njihovi prijatelji. Nastavljeni su poslovi na uređenju i održavanju katoličkog groblja u Kukujevcima. Prikupljenim sredstvima napravljena je ograda i obnovljen križ na ulazu u groblje. Također, članovi naše udruge su se uključili u realiziranje velikog projekta crkve Presvetog Trojstva u Kukujevcima, (spomenik kulture u Republici Srbiji od velikog značaja). Na sastanku u Osijeku članovi udruge su bili informirani o planiranim projektima i radovima od strane vlč. Bošnjakovića u kojima bi trebala sudjelovati i Vlada Srbije.
Kakva vam je suradnja s drugim udrugama protjeranih Hrvata u Hrvatskoj i izvan nje, kao i s drugim udrugama u Vojvodini?
Zajednica protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu je uporište nama malim zajednicama. Tako da djelujemo i unutar ZPHSBiB, te sam na posljednjoj sjednici skupštine u Zagrebu izabrana za dopredsjednicu zajednice, a Jelena Dodig iz naše udruge je izabrana za predsjednicu skupštine ZPHSBiB. Kao članica delegacije ZPHSBiB Jelena Dodig je 7. studenog 2017. godine bila u posjetu kod predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Tom prigodom su upoznali predsjednicu s neriješenim problemima protjeranih Hrvata, a uručena je i zamolba za pomoć oko obnove crkve u Kukujevcima.
Jeste li zadovoljni suradnjom krovnih institucija Hrvata u Srbiji – s Hrvatskim nacionalnim vijećem, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata...?
Najviše se zalaže vlč. Bošnjaković oko suradnje s hrvatskim institucijama u Srbiji, te preko njega imamo pozitivne odgovore.
Kako danas žive Kukujevčani u Hrvatskoj? Jesu li izblijedjela sjećanja na njihovo rodno mjesto?
Za ljude koji su nekada živjeli u Kukujevcima nikada neće izblijedjeti sjećanja. Neki imaju gorka sjećanja, a neki se rado vraćaju u ta vremena. Na pitanja kako danas žive u Hrvatskoj, ne mogu odgovoriti za druge. Ali u svoje ime i nekih ljudi koje dobro poznajem, mogu reći da žive dosta dobro. Srijemci su radišni i dobri ljudi. Stoga, gdje god dođu, svojom dobrotom i radišnošću će postići mnogo.
Protjerivanje, zastrašivanje, nasilje, pa čak i ubojstva doživjeli su Kukujevčani ratnih devedesetih godina. Kako se oni danas nose s tim?
Ratnih devedesetih godina ugledni ljudi u Kukujevcima – Mirko Jurčević, Milan Bićanić, Ilija Tomić i Milan Cindrić, koji su radili na poslovima od posebnog interesa, bili su izloženi nasilju i zastrašivanju kao i 50-ak pretučenih mještana, o čemu svjedoče i pisani i video dokazi. Nije sve stalo samo na zastrašivanju, nažalost neki mještani su i ubijeni – obitelj Oskomić, obitelj Matijević i Živko Litrić, što ostavlja gorak trag i ogorčenje na bližnjima, gore navedenih. Vrijeme je prošlo, ali mnogi se nisu oporavili do današnjeg dana.
Kako danas, nakon 27 godina, gledate na manjinsku zajednicu Hrvata i na ostvarivanje njihovih prava u Srbiji?
Ne pratim to toliko da mogu javno izaći s odgovorom. Mogu samo reći na osnovu onoga što čujem da nije baš sjajno.
Članovi Vaše udruge svesrdno pomažu župi Šid. Jedna od vaših vrijednih donacija je i obnova zavjetne kapele Majke Božje u polju. Postoje nagovještaji da će uskoro početi obnova crkve u Kukujevcima. Od kolikog značaja bi to bilo za vas?
Crkva Presvetog Trojstva u Kukujevcima je crkva od velikog značaja u Srbiji i samo kao takva bi bila šteta da ostane devastirana i zapuštena. Za protjerane Kukujevčane bi puno značilo njeno obnavljanje, jer ta crkva predstavlja njih i njihov nekadašnji život. Njena obnova bi nam bila od neprocjenjivog značaja. U njoj je nas većina krštena, pričešćena, krizmana. U njoj smo se zavjetovali na vječnu ljubav. Živimo u nadi da će uskoro početi obnova crkve Presvetog Trojstva u Kukujevcima i da ćemo s radošću ponovno dolaziti u nju.
Kakav je danas osjećaj vratiti se u rodni kraj?
Često posjećujem rodni kraj, jer tu su ostatci moje prošlosti. Tu su sahranjeni moji najmiliji koje rado obilazim. Također, u Srbiji imam puno prijatelja koje rado posjećujem. Iako smo raseljeni, trudimo se očuvati naše običaje, kao i veze sa zavičajem. Smisao života je i druženje i treba ga što kvalitetnije provoditi, ali isto tako i očuvati uspomene i veze s rodnim krajem i tu ljubav prema njemu prenijeti i na mlađe naraštaje.
Razgovor vodila: Suzana Darabašić
