Ivica Župan u svojoj knjizi Mickey Spillane i »gruba škola« krimića najvećim je dijelom okrenut piscu Spillaneu i njegovom junaku detektivu Mike Hammeru, ali knjiga sadrži i iscrpan pregled razvoja kriminalističkog romana kao književnog žanra. Kriminalistički roman popularniji je od ostalih tzv. trivijalnih žanrova. Popularniji je od znanstveno-fantastičnih romana i ljubića.
    No, i pokraj toga što je Spillane najprodavaniji i najčitaniji pisac kriminalističkih romana na svijetu, bez obzira što njegovi romani ulaze u popise obvezne literature u studijama američke književnosti, i što su se njegovi romani, kad god ih je napisao, prodavali u milijunskim nakladama, američka kulturna javnosti rijetko ga uvrštava u najistaknutije i najcjenjenije pisce kriminalističkog žanra.
    Ivica Župan piše kako je kriminalistička priča svojevrstan nadomjestak za bajku. Naime, kao što je nekad davno bajka uvjeravala u postojanje dobra, ljepote i pravde, tako i kriminalistička priča u čitatelju budi barem iluziju o stabilnosti društvenog poretka, te njegovoj osobnoj sigurnosti u njemu. Kriminalistički romani nastali su, barem u svom najrudimentarnijem obliku, u doba rasplamsala romantizma, a predočavajući razvoj žanra, Župan piše o Edgaru Allanu Poeu koji je utirao put krimi-romanu, zatim o Arthuru Conanu Doyleu, Agathi Christie, Raymondu Chandleru, Dashiellu Hammettu i Georgesu Simenonu.
    Tvorac radikalnih promjena u okviru ovoga žanra bio je Dashiell Hammett koji je svoja djela objavio između 1929., i 1932. godine, a njegov nastavljač je bio Raymond Chandler koji pak počinje s objelodanjivanjem 1933. godine. Hammett i Chandler udaljili su američki krimić od suhoparne »engleske škole« čije je čitanje čitatelju često predstavljalo zapravo težak, a nekome i nesavladiv rebus. Tako je nastala »gruba škola« krimića. Pisci američke »grube škole« nastojali su prikazati detektiva bez idealizacije, kao trudbenika prljavih ruku, opterećena sitnim i velikim briga, na primjer: kako preživjeti iz dana u dan.
    Romanima Hammetta i Chandlera američka »gruba škola« se radikalno odvojila od »engleske škole«, razvila se i emancipirala u potpuno samostalan, izrazito američki književni žanr, kako bi se ubrzo »našavši se u rukama beskrupuloznih komercijalnih autora, poput Spillanea, degenerirao u moderan krimić«, piše Župan.
    Uz mnoge prigovore krimi-romanima Spillanea, u prosudbi o »gruboj školi« krimića, Župan ističe poetološki dignitet tog osebujnog žanra. Zalaganjem književnih teoretičara Pavla Pavličića, Igora Mandića, Branimira Donata, Stanka Lasića i Viktora Žmegača dugo vođeni rat za poetološki dignitet krimi-romana i za njegovo izbavljenje iz područja potcijenjena dijela subkulture odavno je završen povoljno po krimić, a knjiga Ivice Župana bila je još jedan do