Vinko, Vinkovo, Vince, Vincekovo, Vinceška, Vincencija ili samo spomendan svetoga Vinka, sve su to sinonimi za jedno te isto, za štovanje svetoga Vinka u Hrvata, koji se od pamtivijeka štuje kao zaštitnik vinograda i vinogradara, vina i vinara. Mada legenda kaže da sv. Vinko nikada nije bio vinopija, narod ga je povezao s vinom vjerojatno zbog njegova imena i tako ga štovao stoljećima dovodeći ga u vezu s rajskom kapljicom, koja je i sirotinji s vremena na vrijeme otvarala vrata raja. Nije uzaludna stara narodna poslovica da je dan bez vina kao dan bez sunca a čak je i znameniti znanstvenik Alexandar Fleming, izumitelj, penicilina, znao reći: »Penicilin liječi ljude, vino ih usrećuje«.
    Sveti je Vinko bio đakon u Zaragozi, u Španjolskoj, u vrijeme rimskoga cara Dioklecijana poznatog po nemilosrdnom progonu kršćana. U jednom od tih progona stradao je i đakon Vinko a tijelo mu je bačeno u polje da ga rastrgaju divlje zvijeri. Prema legendi, jedan je gavran sve vrijeme kružio iznad mrtvoga tijela i tako ga spasio od zvijeri. Nakon toga egzekutori su mrtvo tijelo đakona Vinka bacili u more da ga kršćani ne bi pokopali i slavili kao mučenika, ali more je izbacilo mrtvo tijelo, seljani su ga dostojno pokopali i tako je i dan-danas štovan diljem kršćanskoga, katoličkoga svijeta, iako se nigdje ne nalazi veza s vinom i vinogradima.
DILJEM HRVATSKE: Diljem Hrvatske, od Dalmacije i otoka, Istre i Zagorja do Slavonije, Baranje i Srijema i ove će godine dostojno biti obilježen spomendan sv. Vinka. Msgr. Marin Srakić, biskup Đakovački i Srijemski, i ove će godine blagosloviti biskupijske vinograde u Mandićevcu i Trnavi, zazivajući dobar urod grožđa i puno dobrog »misnog vina«. Ponovno će ovoga 22. siječnja oživjeti proplanci Krndije i Papuka u obiteljskim vinogradima Enjingija, Krauthakera, Zdjelarevića, Miličevića, Jurkovića, Bošnjaka ali i u vinogradima i podrumima Kutjeva, Ferićanaca, Orahovice, Đakova. Godinama već Iločani na taj dan već ujutro krenu na zavjetnu misu u crkvu sv. Ivana Kapistrana a potom na Vukovo, gdje su vinogradi Iločkih podruma, pa i u obiteljske vinograde, da orežu barem jedan trs vinove loze, posvete ga svetom vodom i čuvenim iločkim vinom, a potom se na žari peku slanina i kobasica a slastan se zalogaj zaljeva rajskom kapljicom. Rekao sam čuvenim, jer svakako vam je poznato da je Iločki traminac služen na engleskom Dvoru prigodom krunidbe kraljice majke i otada je stalno na popisu vina njenoga visočanstva.
DANI SLAVLJENJA VINA: Nekoliko je nadnevaka u našem katoličkom kalendaru vezanih za vino a prvi je svakako spomendan sv. Martina (11. studenoga) koji se slavi kao dan pretvaranja mošta u mlado vino. Sljedeći je, treći dan Božića i spomendan sv. Ivana (27. prosinca), kada se vino nosi u crkvu na blagoslov, a poslije ga domain sipa u svaku bačvu s vinom da ga čuva od kvarenja. Sljedeće je blagoslov vode na Bogojavljenje, poznatije u nas kao blagdan Sveta tri kralja, (6. siječnja) kada se vrši blagoslov pitke vode a domaćin odmah po donošenju svete vode u kuću posveti najprije sve prostorije u kući, pa onda i u gospodarstvu, posveti tom vodom sva svoja polja i posebice vinograd, šljivik i voćnjak. Ostatak svete vode istrese se u bunar pa se tom vodom tijekom godine svete grobovi.
    No najpoznatiji nadnevak vezano za vino i vinograde, svakako je sv. Vinko. Štovali su ga i dan-danas ga štuju i u Srijemu, jer na blagim padinama Fruške gore vinova se loza gaji još od rimskih vremena. Od stoljeća sedmog, kako pjeva Dražen Žanko, Hrvati su nastavili tradiciju gajenja vinove loze ali i spravljanja vina, pa su odgojili i nekoliko autohtonih sorti poput Slankamenke, Neoplante i još nekih.
DIJASPORA NA OKUPU: Svetoga Vinka štuju danas diljem Hrvatske i protjerani srijemski Hrvati rasuti od Osijeka, Vukovara i Vinkovaca do Splita, Rijeke i Zagreba. Okupe se tim povodom Kukujevčani u Budimcima, Čepinu i Josipovcu, Slankamenci u Osijeku i Suhopolju, Hrtkovčani u Zagrebu i Kuli, Bešani u Požegi i Svetoj Klari i tako diljem Hrvatske. Gibarčani već osmu godinu zaredom svetoga Vinka slave u Osijeku, gdje im je i sjedište udruge, a tom se prigodom okupi i do četiri stotine Gibarčana i gostiju. Simbolično se na pozornici, uz tamburaše i pjesmu, oreže jedan trs vinove loze, posveti bijelim gibaračkim vinom i svetom vodom te izmoli očenaš, da se zazove rodna godina i obilje bijeloga vina, a onda se igra i pjeva do zore. Nema dokaza da je gibaračko bijelo vino stiglo do engleskoga Dvora, ali pouzdano znamo da je stiglo do Reine i Meine, gdje ga svake godine nakon božićnih blagdana i zasluženoga urlauba, odnose naši gastarbeiteri u bocama, kanisterima i demižonima, da im se nađe, za ne daj Bože.
    Sretan vam spomendan svetoga Vinka, nazdravimo punim čašama svim vinopijama, ma gdje bili. Živjeli i uzdravlje.