Ograničenje nosivosti znači da tom ceston ne može proći ni kombajn niti traktor s natovarenom prikolicom kukuruza, a kamoli kamion natovaren repom. I upravo su najviše problema ove jeseni imali proizvođači šećerne repe koje su vlasnici salaša pored kojih prolazi cesta spriječili da izvoze repu iz atara.
»Najveći problem je prometni znak postavljen na samom skretanju s Gakovačkog puta na asfaltiranu atarsku cestu. Prema tom znaku dozvoljeno opterećenje na toj atarskoj cesti je 10 tona. To je za nas značajna cesta, jer se preko nje i mosta koji je u produžetku ulazi u nenadićki atar, a to je 500-600 hektara obradive zemlje. Ja ove sezone nisam tom cestom mogao izvlačiti kamionima repu iz njiva. Nemam velike traktore tako da sam plaćao pretovaranje repe u traktore što me je stajalo dodatnih 100 eura po hektaru«, kaže Goran Firanj.
Prema njegovim riječima ima alternativnih ulazaka u atar, ali te zemljane ceste nisu prohodne 300 dana u godini.
»Ovu atarsku cestu pamtio je još moj dida i uvijek smo je koristili za ulazak u atar. Do prije dvije godine ona je bila posuta lomljenim asfaltom i nije bilo problema. Sada, kada je asfaltirana, za nas je praktički zatvorena. Prvo što treba uraditi je skidanje ovog znaka za ograničenje nosivosti, a zatim ojačavanje ceste. Ovo su salaši Nenadić, ljudi se ovdje bave poljoprivredom i to im treba i omogućiti. Od toga žive naše obitelji, a nama se brani ulazak u njive«, kaže Firanj.
Zagorčio slatki korijen
Znajući da će u sezoni poljoprivrednih radova biti problema, Antun Fratrić se prije kampanje vađenja šećerne repe obratio Odjelu za poljoprivredu GU Grada Sombora, gdje mu je rečeno da ni jedan pojedinac nema ovlasti nekome zabraniti prolazak javnom cestom.
»Ali dogodilo se što se dogodilo. Dvije obitelji svojataju dio ove atarske ceste i prošle i ove godine nisu nam dozvolile izvoz repe. Prošle godine su nam njive bile dalje u ataru, pa smo repu izvozili Bezdanskim putem, a ove godine zbog razdaljine nismo mogli, tako da smo imali dodatne troškove na prijevozu jer smo repu pretovarali u traktore, a meni je konkretno to bio dodatni trošak od 1.000 eura«, kaže Fratrić.
Za njega je rješenje da se do naredne žetve pšenice cesta ojača i tako omogući njena veća nosivost.
»Mi poljoprivrednici smo prošlog ljeta uredili kilometre i kilometre lenija. Što smo mogli, uradili smo našim strojevima, a što ne platili smo mehanizaciju. Ali to su zemljane lenije i mi ne možemo održavati i asfaltnu cestu«, kaže Fratić.
»Ova cesta je tobože napravljena da bismo mi lakše izlazili iz atara. Ali ja pitam za koga je ta cesta prvaljena? Za nas očigledno nije, jer njome ne može proći ni kombajn, pa i sam traktor je 10 tona. Trebamo li se vratiti na špeditere?«, kaže Petar Gromilović.
»Krivac« je most
Nenadićki poljoprivrednici imaju rješenje za problem, ali taj probem, sva je prilika, ipak neće tako lako biti riješen. U JKP-u Prostor, koje je nadležno za ovu cestu, kažu da je ukupna nosivost na spornoj cesti ograničena na 10 tona zbog mosta/propusta preko irigacijskog kanala koji ne može trpjeti veća opterećenja. U Prostoru još kažu da postoji problema samo s prijevozom repe kada pretovareni kamioni imaju više i od 40 tona, dok sve ostali strojevi i traktori mogu bez problema prelaziti most.
»Problem imaju samo poljoprivrednici koji se bave proizvodnjom šećerne repe. Međutim, oštećenjem mosta zaobilazne ceste morali bi koristiti svi, i to tijekom cijele godine i tijekom svih poljoprivrednih poslova. A to je višestruko veći problem od postojećeg«, kažu u ovom komunalnom poduzeću.
Ali u Prostoru nisu odgovorili na pitaje zašto je onda nosivost ceste ograničena na 10 tona, hoće li ograničenje biti skinuto, a cesta ojačana. S druge strane, poljoprivrednici kažu da sporni most tu stoji desetljećima i da su desetljećima preko njega prevozili teret bez ikakave opasnosti, te im nije jasno kako je sada problem postao i taj most. Od svoje namjere ne odustaju i uradit će sve da se izbore za to da im ulazak u atar ponovo postane otvoren, kako je to oduvijek i bilo.
Z. Vasiljević
