Posljednjih nešto više od dvadeset godina, hrvatsko pjesništvo u Vojvodini postalo je ne samo prepoznatljivo samostalno već je uspjelo izgraditi vlastiti, koliko-toliko, estetski normativni okvir te utvrditi glavne umjetničke tendencije, što je onda i nama poslužio kao meritum za narav i vrstu ovdje odabranih pjesama. Osim posljednje navedenoga, dodatni je kriterij za uvrštenje pjesama u ovaj izbor bio i taj da je autor imao u navedenom vremenskom razdoblju samostalno objavljenu knjigu pjesama na hrvatskom jeziku, što ne znači da je ovdje zastupljen svaki autor s objavljenom zbirkom pjesama. Istina, taj kriterij nije poštivan kada je riječ o najmlađem naraštaju. Vodilo se, na koncu, računa i o tome da se prikaže motivsko-tematska pluralnost te istovrsna izričajnost. Naravno, kao i svaki drugi, ni ovaj nije mogao ne biti subjektivno obilježen. No, ni manje ni više, 30 zastupljenih pjesnik(inja) u ovome antologijskom izboru kvalitetom vlastitih umjetničkih dosega zacijelo zavređuju biti imenovani antologijskim u pjesništvu Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća.
(iz pogovora Tomislava Žigmanova)
