.jpg)
Relativno malobrojni (oko 3.000) i slabo organizirani, Hrvati u Banatu su najmanje vidljivi dio ove nacionalne zajednice u Vojvodini. Ipak, u posljednje vrijeme trude se ukazati na svoju prisutnost i kulturne tragove na prostorima Banata. Nakon nedavne proslave u selu Radojevu (nekadašnjoj Klariji), prošloga tjedna obilježen je važan jubilej i za Hrvate u Starčevu, selu nadomak Pančeva. Riječ je o proslavi 250. obljetnice tamošnje katoličke župe i 150. obljetnice izgradnje župne crkve Svetog Mauricija. Svečanost su skupa organizirali Rimokatolička crkvena općina iz Starčeva i Udruga banatskih Hrvata.
Obilježavanje jubiljeja započelo je u petak svečanom misom koju je predvodio vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić u koncelebraciji s biskupom zrenjaninskim Ladislavom Nemetom, svećenicima Zrenjaninske biskupije i vlč. Markom Kljajićem, surčinskim župnikom. Svetovni dio svečanosti priređen je sutradan, u subotu, u mjesnom Domu kulture, gdje je održan foklorni koncert na kojem su nastupila dva reprezentativna kulturno-umjetnička društva – KUD Horvati iz Zagreba, koji je, među ostalim, izveo i koreografiju s plesovima i pjesmama starčevačkih Hrvata (u koreografiji Pančevca Dejana Trifunovića) i KUD-a Stanko Paunović iz Pančeva.
Povijest župe i crkve
Katolička župa u Starčevu osnovana je 1767. godine; njezin je zaštitnik na početku bio sveti Amadeo, a vjernici su uglavnom bili Nijemci. Hrvati se masovno počinju naseljavati u Starčevo od 1774. godine i do danas čine većinski dio tamošnjeg katoličkog življa. Baš u doba njihovog doseljavanja zida se i prva katolička crkva koja je spaljena 1788. nakon upada Turaka u Banat. Vjernici su tad izbjegli čak na sjever Mađarske. Nova je crkva sagrađena 1793. u čast svetoga Mauricija, hrabrog kršćanskog vojnika. Kako više nije zadovoljavala potrebe vjernika, ona je srušena, a gradnja nove crkve započinje 1863. godine. Njezina je izgradnja okončana 1867., prije točno 150 godina. Nova crkva je izrađena je u klasicističkom stilu s elementima baroka. Ispred crkve se nalaze dva raspela, dar Nikole Žalca iz 1929. godine.
Župa danas
Župa danas broji oko 400 vjernika, uglavnom Hrvata. Doduše, samo »na papiru«. Izuzev blagdana, kada je odziv masovniji, nedjeljnim obredima u crkvi redovito prisustvuje svega dvadesetak, u pravilu starijih vjernika. Misa se služi svake nedjelje, a propovijeda se na hrvatskom jeziku. Zahvaljujući pomoći Zrenjaninske biskupije i lokalne samouprave, od 2001. do danas crkva je u više navrata obnavljana, dobivši tako novi vanjski izgled (oličena fasada), nova zvona te novi krovni pokrivač.
»Ove smo godine uspjeli promijeniti krovni prekrivač jer je na puno mjesta prokišnjavao i prijetilo je da se napravi još veća šteta. Ima još toga što na zgradi crkve treba popraviti. Imamo obećanje da ćemo nastaviti ovako kako smo započeli«, kaže starčevački župnik Csaba Csipak, koji još službuje u tri župe i jednoj filijali u tom dijelu Zrenjaninske biskupije.
Sve manje Hrvata
Prema posljednjem popisu pučanstva Hrvata u Starčevu ima oko 250 od ukupno 7.500 stanovnika tog mjesta. Hrvati su u Starčevo došli iz sela u Lici i s Korduna, te iz Bosne, prije svega okolice Bihaća, a u službi čuvara Vojne krajine. Prvotno vojnici, od njih su kasnije nastali dobri stočari, ratari i povrtlari. Najčešća prezimena su: Barašević, Rajković, Paulić, Poljak, Perak, Radočaj, Žalac, Ivanković, Grgić, Petrović, Pavlović, Lapić, Orešković… Među Hrvаtimа u Stаrčevu imа i Kаrаševаcа (obitelji Stаnа, Turna, Herzа). Bili su pretežito štokаvci, а nаrječje im je bilo ijekаvsko i ikаvsko. Mnoge su obitelji dugo njegovale ikavicu, a između dva rata dolazi do ekavizacije njihova govora. Imali su i svoje udruge – godine 1905. osnovali su Hrvatsko pjevačko društvo, a u drugoj polovici 20-ih godina Seljačku slogu kao ogranak Hrvatske seljačke stranke i udrugu obrtnika Radiša.
»Najveći zabilježeni broj Hrvata u Starčevu bio je 1836. godine – 1.500. Od tada se njihov broj stalno smanjuje. Prvo zbog ekonomskih i drugih migracija, a kasnije zbog asimilacije te etničke mimikrije, što se odnosi na razdoblje devedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je bilo nekoliko sporadičnih incidenata, inspiriranih nacionalnom i vjerskom netrpeljivosti. Na meti su bili crkva i njezina imovina, ali su i pojedinci trpjeli različite vrste provokacija. Nakon društvenih promjena ove negativne pojave su prestale«, kaže Dalibor Mergel, diplomirani etnolog-antropolog i jedan od glavnih organizatora prošlotjedne svečanosti u Starčevu.
Podružnica udruge
Iako je Hrvata u Banatu sve manje, nastoje se organizirati, o čemu svjedoči postojanje Udruge banatskih Hrvata iz Zrenjanina. Nakon nedavno osnovane podružnice u Starčevu čiji je povjerenik Zvonko Dogan, ta se udruga na sličan način planira širiti i na druga banatska mjesta u kojima ima Hrvata, poput Opova, Boke, Neuzine, Perleza, Borče, Vršca...
»Osnutak Udruge banatskih Hrvata se dogodio kao potreba očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata u Banatu, dakle, iz svijesti da tragovi u povijesti i kulturi Banata, koje je hrvatski narod ostavio, ne mogu i ne smiju biti izbrisani. Povijest Banata bi bila mnogo siromašnija da hrvatske kulture i tradicije nema na ovom prostoru … Sudjelovanjem u organizaciji ove značajne obljetnice želimo pokazati da smo spremni i sposobni, u zajedništvu sa svima drugima, aktivno pridonositi očuvanju hrvatskog identiteta na kulturnoj mapi, kako Banata, tako i šire«, rekao je predsjednik udruge Goran Kaurić u pozdravnom govoru prije subotnjeg koncerta.
Obilježavanju jubileja u Starčevu, među ostalim, prisustvovali su i predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, te lokalne samouprave. Manifestaciju su financijski podržali AP Vojvodina, Grad Zagreb, HNV i Grad Pančevo.
Davor Bašić Palković
ANTRFILE
Izložba fotografija
U povodu proslave 250. obljetnice katoličke župe u Starčevu, u Galeriji Boem Doma kulture otvorena je izložba fotografija Starčevci Gornjeg kraja u narodnim nošnjama. Postav čini dvadesetak fotografija iz privatnih kolekcija koje prikazuju kako su se starčevački Hrvati i Hrvatice nekada odijevali. Autori izložbe su Dalibor Mergel i Dejan Trifunović.
