Dominik Deman je trkač na duge staze rodom iz Petrovaradina, a trenutačno živi i radi kao profesor povijesti u Subotici. Član je Atletsko-rekreativnog kluba Tron s Palića, a njegove discipline su polumaraton i maraton. Osim trčnja, Deman je aktivan i na kulturnoj sceni vojvođanskih Hrvata. Djeluje u Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu Jelačić iz Petrovaradina, a objavljivao je i radove u Godišnjaku za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. 

Trening dužine

Prije trčanja, Dominik nije trenirao niti jedan drugi sport, a za ovaj se počeo interesirati za vrijeme studentskih dana. 

»Prve sportske korake sam napravio kao student. Sve je počelo kao neobavezno ljetnje trčanje u večernjim satima duž obale Dunava u Novom Sadu i Petrovaradinu u cilju poboljšanja kondicije. Bilo je to trčanje bez kontinuiteta – četiri godine sam trčao godišnje po tri-četiri mjeseca svakog drugog dana«, priča Deman koji posljednjih šest godina trči cijele godine, bez prekidanja i postupno povećava dužine pretrčanih dionica. 

Iako je član ARK Trona četiri godine, Deman kaže da često sam odradi treninge. 

»Svatko sebi dozira trening. Ima ljudi koji potpuno amaterski pristupaju trčanju i važno im je samo da istrče, a ja posljednje dvije godine imam i neke programe i zadatke. Svaki trening zapišem kad ga odradim. Radim intervale ili dionice. Kraće distance brzim tempom pretrčim, najčešće su to jedan kilometar brzo s malo odmora u vidu laganog džogiranja i ponavljanja više puta. Trening tempa je trčanje pet-šest, a ponekad i 10 km malo bržim tempom u kontinuitetu.« kaže Deman i objašnjava da je najvažniji trening dužine kada nije toliko brzina bitna ali se trči 20, 30 a nekad i 40 km što znači trčati dva, tri čak do četiri sata.  

Deman vikendima, kada ide kod roditelja u Petrovaradin, radi i brdske pripreme, najčešće na Fruškoj gori, a dva-tri puta je istrčao i do Iriškog vijenca. Preko tjedna u Subotici kaže da najviše voli trčati u Dudovoj šumi na tartan stazi, ali trči i kroz grad te na biciklističkoj stazi iz Subotice prema Paliću. Deman napominje da Subotici nedostaje staza za rekreativce bez betonske podloge. 

Polumaraton u Subotici

Deman kaže da su mu zima i ljeto razdoblje teniranja i akumuliranja energije te da mu ozbiljnije utrke dolaze tek na jesen, kada će trčati na maratonu u Ljubljani i na prvom Subotičkom polumaratonu, kojega posebno iščekuje. 

»Jako mi je drago što će u Subotici ove godine prvi puta biti organiziran polumaraton i što sam u prilici trčati«, ističe on. 

Prvi Subotički polumaraton organizira udruga Su horizont i lokalna samouprava, a bit će održan 2. rujna u okviru obilježavanja Dana grada. 

Sudjelovao je u polumaratonima i maratonima u nekoliko europskih država, a s posebnim ponosom ističe maraton u Ateni i Košicama. 

»Trčao sam u devet država do sada, a najviše po državama bivše Jugoslavije. Oduvijek mi je bila velika želja trčati maraton u Ateni i jako mi je drago što sam ju uspio ostvariti. Također mi je drago i što sam trčao na najstarijem maratonu u Europi, koji se organizira od 1924., i drugom u svijetu, u Košicama u Slovačkoj. Velika mi je želja i trčati na Bostonskom maratonu. Trčao sam još na Malti, u Turskoj i u državama u okruženju«, kaže Deman i dodaje da uglavnom istrči cijeli maraton, a kada osjeti da ne može više, odustane jer se ne voli odmarati kroz šetnju tijekom utrke iako je i to dozvoljeno. Deman ima za sada istrčanih 19 maratona, a samo četiri puta je odustao. 

 

J. Dulić Bako