Kada je u noći subote na nedjelju, 30. kolovoza Filip Hrgović tehničkim nokautom u 9. rundi svladao Britanca Mosesa Itaumu u londonskoj O2 Areni, Hrvatska je dobila prvog profesionalnog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Zanimljivo je istaknuti kako je, danas već daleke 1978. godine, Hrvatska (ali u sklopu zajedničke države Jugoslavije) također nokautom u 9. rundi dobila svjetskog profesionalnog šampiona u liku Mate Parlova. No, to je bila poluteška kategorija. Pretposljednji dan kolovoza donio je Hrgoviću krunu dosadašnje boksačke karijere u vidu šampionskog pojasa u IBF konkurenciji (jedna od četiri svjetski priznate asocijacije). I potvrdu kako je ovaj 34-godišnji Zagrepčanin još od mladih boksačkih početaka bio predodređen za najveća dostignuća iako su mu mnogi to godinama osporavali. Ipak, već samo letimičan pogled u njegov sportski CV je dovoljan za konstataciju kako je faktički bio »viđen« za svjetski tron. Prvo je bio svjetski juniorski prvak (Baku 2010.) u superteškoj, potom je u istoj kategoriji postao Europski prvak (Samokov 2015.), da bi amatersku karijeru okončao osvajanjem bronce na OI u Rio de Janeiru 2016. godine. I onda se otisnuo u profi vode, polagano gradeći svoju karijeru u nemilosrdnoj borbi za mjesto među najboljima od najboljih. Do ove šampionske borbe protiv unaprijed favoriziranog mladog Britanca odboksao je 21 meč i samo jednom izgubio, dok je čak 16 borbi završio prekidima u svoju korist. Tako je i bilo i u ovom, dosad najvažnijem od svih prethodnih. Izdržao je Filip muški teških osam uvodnih rundi u kojima je njegov rival imao očevidnu prednost, a onda i nekoliko izravnih udaraca u bradu u prvoj polovici te posljednje devete runde. Izdržao i ostao stamen, kakav može biti samo svjetski prvak. A onda, kada je osjetio kako njegov neiskusni protivnik počinje padati u ponor svoje slabosti, iskusno je dodao gas i natjerao ga na predaju. Hrgovićev završni nalet bio je toliko snažan da je rivala poslao čak i u bolnicu na sigurnosna ispitivanja. Jer Moses Itauma nije bio sposoban ni stajati na svečanom proglašenju pobjednika, niti gledati trenutak kada je prvi Hrvat u povijesti opasao profesionalni šampionski pojas u teškoj kategoriji. Na radost i ponos svih ljubitelja plemenite vještine. Apsolutno zasluženo!
Bravo, Filipe!
D. P.