Dnevnik našeg komiškog života totalno je drugačiji od svih dosadašnjih dnevnika s naših putovanja. Beba nam je život stavila u drugu dimenziju. I dok učimo na nove nâs, naše nove uloge, parametre, potrebe i mogućnosti, i dalje se sjećamo prethodnih postavki, pa uspijem zaviriti i tamo gdje »redovni« turisti borave. Ovdje prije svega mislim na plaže do kojih su putovi zahtjevniji i nepristupačni za roditelje s bebom, pa ću i njih spomenuti iako ih nismo obilazili.
Sve što smo htjeli
Uglavnom, za Komižu smo ove godine opredijelili dva tjedna kako bismo u njih smjestili sve što smo htjeli. Prvo, jedan tjedan ronjenja, koje sam ja ove godine opravdano preskočila i time napravila dogovor da ćemo ponovno doći i nadoknaditi. Drugi razlog dužeg ostanka je taj što put nije ni malo mali, pogotovo za našeg najmlađeg člana, pa kad smo već tu, onda neka to traje.
Odmah da pojasnim, iz prve ruke, s lica mjesta, Komiža je pravi ronilački raj. Osam dana ronjenja, s po dva zarona dnevno, s dosta olupina, interesantnim stanovnicima podvodnog svijeta i uvijek zanimljivim noćnim zaronom, svjedoče o svemu izrečenom. Neke od lokacija su talijanski teretni parobrod Teti, koji je potonuo zbog udara u obalu, grčki teretni parobrod Vassillios T, hrvatski ribarski brod Fortunal, američki teški bombarder B-24 kojeg je srušila protuzračna obrana, jedrenjak Brig, talijanski putničko-teretni parobrod Brioni, koji je greškom u navigaciji udario u obalu i potonuo, talijanski tegljač Ursus kojeg je potopila britanska podmornica 1941. godine, američki teški bombardereri B-17 i još brojne lokacije koje pričaju povijest bolje od usmene i pisane riječi.
Ono što uvijek, uz lokacije i mir podvodnog svijeta, volim otkrivati u ronilačkim ekskurzijama su ljudi koji drže ronilačke centre. Mi smo bili u Diving Center B-24, čiji je vlasnik Veljano Zanki, rođeni Komižanin, svjetski prvak u ronjenju na dah. Ne znam jesu li mi impresivniji njegovi rekordi ili njegova pojava uživo. Od mene velika preporuka za njih, iako nisam ni ronila ovog puta, ali sam bila nazočna i mogla promatrati sve iz prve ruke. I ne, to nikako ne govorim kao posljedicu toga što su nas odlično nahranili tunom, koja je bila vrlo slasna.
Srebro za ovo zlatno ljetovanje
Ono što smo radili kada nije bilo ronjenja je naravno provođenje vremena na plaži. Volim istražiti i posjetiti najljepše plaže. Uvijek pogledam preporuke i radim vlastite pretrage. Vis ima plaže za različite ukuse, ali zajedničko im je kristalno čisto more i osjećaj da ste pobjegli dovoljno daleko od svakodnevice. Stiniva je svakako ona koju vrijedi vidjeti barem jednom; dramatične stijene gotovo zatvaraju malu uvalu i stvaraju jedan od najprepoznatljivijih prizora na otoku. Do nje se može pješice, ali je dosta strmo i za nas je bila nemoguća misija ali je dolazak brodom puno jednostavniji. Najpoznatija i najatraktivnija uvala na otoku Visu nebrojeno je puta proglašena među najljepšim plažama na svijetu, a u izboru 300 najljepših plaža u Europi 2016. godine upravo je Stiniva ponijela titulu one najljepše. Za mirniji dan uz more dobar izbor su Stončica i Srebrna. Stončica je pitomija, s pješčanim dnom i plitkim morem, dok Srebrna osvaja bijelim oblucima, stijenama i nevjerojatno prozirnim morem. Na južnoj strani Visa vrijedi potražiti i Zaglav, a u blizini su Milna i Tepluš, plaže koje su odlične za one kojima je važnije dobro kupanje nego razvikana lokacija.
A ako imate vremena za istraživanje, nemojte se zaustaviti samo na najpoznatijim imenima. Vis je otok uvala, malih pristupa moru i skrovitih mjesta do kojih se ponekad stiže malo teže. Upravo zato neka od najljepših kupanja mogu biti ona koja niste unaprijed planirali. Mi smo fotogeničnost Stinive i ostale atraktivne plaže ostavili po strani i kada god je bilo moguće uživali u debelom hladu borova s pogledom na tirkiz mora Srebrne plaže. Naš uvjerljivi favorit kada letujete s bebom jer se hlad stostruko računa. A uz to, more je toliko čisto da smo vidjeli i ribice frulice i jednog tritona. Malo li je.
Na kraju priče o Komiži i Visu ne izdvajam baš ništa osobito, osim standardne želje koja je sve veća, preseliti sebe i porodicu na Jadran. Samo da još smislim u školi kojeg otoka bih mogla potražiti posao i kraj koje uvale otvoriti konobu.
Važno je sanjati.
G. K. M.
