Nakon velikog požara u Deliblatskoj pješčari slijedi dugotrajan i složen proces sanacije, a stručnjaci upozoravaju kako se obnovi ne smije pristupiti prije nego što budu ugašena sva žarišta, uklonjena oštećena stabla i detaljno procijenjeno stanje tla i vegetacije. Dok ministrica zaštite okoliša Srbije Sara Pavkov procjenjuje kako će oporavak trajati najmanje pet do deset godina, dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu Branko Stajić navodi kako će za obnovu pojedinih dijelova šumskog ekosustava biti potrebna i desetljeća.
Prema podacima koje je prenio Insajder, vatrom je zahvaćeno 3.960 hektara, od čega oko 3.100 hektara pod šumom. Pavkov je naglasila kako na ovom području neće biti prenamjene zemljišta. Nakon što Ministarstvo unutarnjih poslova službeno potvrdi da je požar ugašen, bit će formirana radna skupina, a prvi posao upravljača rezervata, poduzeća Vojvodinašume, bit će snimanje i pregled cijeloga terena dronovima kako bi se utvrdilo što je stradalo i u kojoj mjeri.
Obnova, međutim, neće moći početi odmah. Stajić upozorava kako se pojedina žarišta mogu ponovno aktivirati, dok poluspaljena i osušena stabla predstavljaju opasnost za preostale zdrave dijelove šume. Takva stabla mogu pogodovati i širenju potkornjaka, kukaca koji napadaju oslabljeno drveće. Zbog toga će prije sanacije biti potrebno ukloniti zaostali gorivi materijal, mapirati štetu te pričekati da se zemljište stabilizira, a pijesak ohladi. Prerano pošumljavanje, ocjenjuje, moglo bi biti kontraproduktivno.
Brzina oporavka ovisit će o vrsti uništene vegetacije. Travnate i prizemne biljne zajednice mogle bi se obnoviti razmjerno brzo, dijelom prirodnim putem, dok će na potpuno uništenim površinama biti potrebna sjetva i sadnja. Prema Stajićevoj procjeni, mlada bagremova šuma mogla bi se formirati za pet do deset godina, a borovim šumama trebalo bi između deset i dvadeset godina. Za povratak cijeloga ekosustava u stanje prije požara bit će potrebno znatno više vremena, prenosi N1.
Jedan od najvećih izazova bit će izbor vrsta koje mogu opstati u sve ekstremnijim klimatskim uvjetima. Na Šumarskom fakultetu već se razmatra koje bi vrste mogle biti pogodne za pošumljavanje do kraja stoljeća jer dio drveća koje se danas koristi možda neće moći podnijeti buduće temperature i suše. Bor je osobito osjetljiv na požare, ali istodobno može rasti na vrlo siromašnim i teškim staništima, zbog čega će svaka odluka zahtijevati pažljivu stručnu procjenu.
Pavkov je istaknula kako u požaru nije bilo ljudskih žrtava te da, prema dosadašnjim podacima, nijedna životinjska vrsta nije ugrožena. Deliblatska pješčara iznimno je važna za biološku raznolikost Srbije zbog autohtonih travnatih staništa i šumskih ekosustava čije je plansko podizanje počelo još 1818. godine. Upravo zato stručnjaci upozoravaju kako sanacija mora biti postupna, zasnovana na stanju svake pojedine površine i praćena jačanjem sustava ranog otkrivanja i prevencije požara.
Priredio: I. U.