Svetište Srijemske biskupije u svojoj zavjetnoj crkvi kao spomeniku zahvalnosti Nebeskoj majci, već više od tri stoljeća čuva čudotvornu sliku Gospe Tekijske po čijem zagovoru Bog dijeli milost svima koji joj se molitvom obrate. Svake godine 4. i 5. kolovoza proslavlja se Gospa Snježna. U bici protiv osmanlijske vojske, kršćanska vojska pod vodstvom princa Eugena Savojskog odnijela je pobjedu nad gotovo triput brojnijim osvajačem, upravo na dan Gospe Snježne. Njoj u čast princ je crkvi Bezgrješnog začeća BDM darovao sliku Bogorodice s Djetetom. U narodu i danas živi predaja da je zauzimanjem Gospe Snježne za vrijeme bitke pao snijeg, što je pridonijelo pobjedi kršćana. U znak zahvalnosti, dotadašnja crkva stavljena je pod zaštitu Gospe Snježne. 

Iz povijesti Tekija

Prema predaji, na mjestu sadašnje crkve nalazila se srednjovjekovna kršćanska bogomolja posvećena Blaženoj Djevici Mariji koju su, najvjerojatnije, podigli redovnici tadašnje petrovaradinske cistercitske opatije. Nakon turske najezde i zaposjednuća ovih krajeva 1526. godine, spomenuta je kršćanska bogomolja srušena i na njenom mjestu podignuta muslimanska, u narodu poznata kao Tekija. U to vrijeme, kraj Tekije su postojala dva izvora s pitkom vodom, od kojih jedan još uvijek teče.
Nakon odlaska Turaka, 1687. godine, Petrovaradin postaje stjecištem vojnika, obrtnika, trgovaca i zemljoradnika, a prvi redovnici, članovi isusovačkog reda, dolaze već 1693. godine i kako u oslobođenom gradu ne zatiču sačuvane srednjovjekovne kršćanske bogomolje, u prvo vrijeme su bili primorani misionariti. Prije podizanja vlastite samostanske crkve sv. Jurja mučenika u podnožju petrovaradinske tvrđave, koristili su za bogoslužje napuštenu tekijsku džamiju koju su preuredili u kršćansku crkvicu i posvetili je Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Sedamnaest godina nakon Karlovačkog mira sklopljenog 1699. između austrijskog i turskog carstva, nad Srijemom se ponovno nadvila sjena stradanja. Brojčano nadmoćnija turska vojska, na čelu s velikim vezirom Damad Ali Pašom, pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom izvan utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine, i u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, turska je vojska doživjela strahoviti poraz. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM sliku Bogorodice s djetetom – Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu, što se održalo i nakon 310 godina. 
Crkva je proširivana i preuređivana u više navrata. Sadašnja vanjština tekijske crkve, izgrađena u neogotičko-romaničkom stilu, potječe iz 1881. godine. Neumornim zalaganjem tadašnjeg ravnatelja svetišta, župnika i opata Ilije Okrugića Srijemca, crkva je temeljitom obnovom znatno povećana. Na njenom pročelju podignuta su dva zvonika, a na začelju kupola koju kruniše križ postavljen nad polumjesecom, što simbolizira pobjedu kršćanstva nad islamom.
U novijoj povijesti svetišta, osobito za vrijeme dugogodišnjeg dekana i vikara Stjepana Milera, izvršeni su opsežni radovi na uređenju unutrašnjeg i vanjskog prostora Tekijskog svetišta. Iza crkve je sagrađena špilja Gospe Lurdske, te Križni put. Za bogoslužje u kojem sudjeluje veliki broj vjernika, uz crkvu je uređen prostor s nadstrešnicom, gdje se i danas održavaju misna slavlja povodom proslave Gospe Snježne. 

Tekije o 310. obljetnici

I ove godine, već od 15 sati, 4. kolovoza, na dan uoči Gospe Snježne, vjernici su imali priliku za ispovijed, a zatim su počele svete mise – na staroslavenskom (koju je predvodio grkokatolički svećenik Darko Rac), na mađarskom (fra Péter Dezső) i na koncu, na hrvatskom jeziku – pontifikalna sveta misa s procesijom.
Misno slavlje u 19 sati predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Razum u koncelebraciji s biskupom srijemskim mons. Fabijanom Svalinom, te mons. Đurom Gašparovićem, biskupom u miru i svećenicima Srijemske i Zrenjaninske biskupije. Slavlje je počelo posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred njezinom čudotvornom slikom predvodio mons. Razum. Biskup srijemski, mons. Fabijan Svalina, u uvodu je kazao kako tekijsko svetište stoljećima okuplja vjernike, kao »srce naše marijanske pobožnosti«. Potom je pozdravio predsjedatelja slavlja, čiji je dolazak potvrdio duboke duhovne i povijesne veze Srijemske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije. Pozdravio je i biskupa u miru mons. Gašparovića, generalnog vikara mons. Josipa Ivešića, kao i sve nazočne svećenike, osobito rektora svetišta vlč. Stjepana Šumanovca, te hodočasnike, posebno iz udruge Prijatelji nade, koji su od Maradika pješke hodočastili Gospi Tekijskoj. 
Monsinjor Vlado Razum ovim je povodom rekao: »Ovo je moj prvi pohod na područje Srijemske biskupije, a onda i u ovo lijepo svetište Gospe Tekijske. Mogu reći da sam, slušajući domaćeg biskupa mons. Fabijana koji mi je pričao o povijesti svetišta, pun dojmova, ali opet gledam kako vjera živi, kako ta prošlost i ovog svetišta i danas ovdje pokazuje da ni u nevoljama života Bog ne napušta čovjeka, a napose i Blažena Djevica Marija koja se ovdje časti kao Gospa Snježna, u prošlosti je i te kako snažno bila prisutna i poticala i vodila ovaj narod da bude vjeran Kristu. Vjerujem u to da je i današnji trenutak učvršćenje u vjeri i spremnosti da se ona živi i svjedoči. Kako je ovo 310. obljetnica, to je siguran pokazatelj kako Bog ne napušta čovjeka, da je Marija ona koja nam je pod križem darovana kao majka da vjerno prati svoj narod i da je Božji kontinuitet, koji je vlastit Bogu, u vremenu unesen i daje nadu da nismo ostavljeni, nismo prepušteni, da je Bog i dalje tu, da nas Marija prati zagovorom i molitvom i da nas nikada neće napustiti. O Srijemskoj biskupiji sam znao ono što sam o njoj čitao. Mogu reći da imam strahopoštovanje pred dubokom prošlošću od prvih kršćanskih vremena, kao i pred poviješću ove mesne crkve«.
Biskup srijemski, mons. Fabijan Svalina, povodom proslave i obljetnice kazao je da se po 310. put vjernici okupljaju na Tekijama, »želimo častiti našu dragu Gospu Snježnu, Gospu Tekijsku, koja je uvijek bila uz svoj narod, osobito u teška vremena«.
»Znamo koju pobjedu slavimo, onu koju je kršćanska vojska izvojevala prije 310 godina, ali Marija je uvijek prisutna, u svim našim životnim bitkama – osobnim, povijesnim i bilo kojim drugim. Njoj želimo i danas reći ‘hvala’ za sve milosti i darove koje nam je pružala kroz sva vremena. Želimo reći i ono narodno ‘hvala’, ali i naše osobno, jer i osobno doživljavamo njezinu intervenciju, njezinu pomoć u svim našim prilikama i u svim našim osobnim borbama koje proživljavamo. Dao Bog da od današnjeg dana, zazivajući nju, hodimo njezinim stopama i na taj način slijedimo njezinog sina Isusa Krista. 
Tradicija je važna, kao što je važna i živa vjera. Kroz tradiciju se i obnavlja živa vjera i uvijek mi je drago promatrati mladost koja se ovdje okuplja, osobito djecu, koja promatrajući svoje roditelje i sve starije, uče živjeti vjeru i manifestirati je na van. I ovo je dio naše vanjske ispovijesti vjere koju želimo posvjedočiti, prvo sebi, a onda i svima oko nas, da Bog i danas živi, da Marija u našim životima danas živi i čini vrlo važan element duhovnog i vjerničkog života«, kazao je biskip Svalina.
Nakon svete mise, duga procesija sa svijećama, na čijem je čelu bila slika Gospe Tekijske, koji su nosili vjernici odjeveni u narodne nošnje, okružila je svetište i završila se u crkvi, gdje je mons. Razum dao i završni blagoslov.
Hodočasnici

I ove godine je održan »Hod prema Majci«, hodočašće koje organizira udruga Prijatelji nade, ovaj put pod geslom »Veliča duša moja Gospodina« (Iv 1,46). 
Početna stanica je bila crkva sv. Ane u Maradiku, a ruta je vodila preko Krušedola, Fruške gore i Srijemskih Karlovaca. Nakon 24 km hoda, hodočasnici su u poslijepodnevnim satima stigli na Svetište Gospe Tekijske, da bi molitvom, pjesmom i zajedništvom nastavili tradiciju hodočašća svojih predaka. Kako ističu u Udruženju mladih Prijatelji nade, pješačko hodočašće za brojne vjernike predstavlja posebno duhovno iskustvo tijekom kojega pronalaze unutarnji mir i jačaju svoju vjeru. Ova inicijativa ima i važnu vrijednost očuvanja tradicije. Prisjećaju se vremena kada su čitave obitelji – žene, muškarci, mladi i djeca – pješice odlazili u Tekije te ondje često i noćili. Upravo zato su željeli obnoviti običaj koji je desetljećima bio sastavni dio vjerskog života ovoga kraja.
Četrnaestogodišnja hodočasnica Ana Turaj iz Beške, po dolasku na Tekije, izjavila je: »Na ovom hodočašću mi je bilo jako lijepo, bilo je malo patnje, ali je ipak bilo jako lijepo jer smo došli do našeg cilja. Imali smo našu nakanu za koju smo molili i sada nam se svima želja ispunila«.
Nikola Gašpar iz Surčina rekao je da je tek ove godine uspio ostvariti želju za hodočašćem, i premda fizički umoran, duhovno jak i okrijepljen, rekao je: »Neopisiv je osjećaj radosti kada smo prilazili svetištu na Tekijama. To je takva duhovna radost, koja tjera suze na oči. Fizički sam iscrpljen, ali duhovno letim. Ne mogu opisati koliko je ovo uistinu posebno. Nikad se nisam ovako osjećao«.
U srijedu, 5. kolovoza, sam dan Gospe Snježne, započeo je u 8 sati pobožnošću Križnog puta. Uslijedila je misa na mađarskom, u 9 sati, a zatim pontifikalna misa na hrvatskom, u 11 sati, koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum. Dan je okončan svetom misom na hrvatskom jeziku, u 19 sati, koju je vodio sadašnji rektor svetišta, vlč. Stjepan Šumanovac.
M. M.