Sjever zemlje najtopliji je dio danima unatrag. Najkritičniji vodostaj Dunava je na ulasku iz Mađarske. Toliko kritičan da su to povijesno najniži vodostaji od kada se mjeri, a na prvom mjernom mjestu kod Bezdana mjeri se još od 1856. godine. I kao da sve to nije dovoljno, zaprijetila je suša (zar opet?). A Hidrosustav Dunav-Tisa-Dunav praktički je neupotrebljiv, jer je razina Dunava iz koga se puni ovaj sustav kanala ispod razine na kojoj rade strojevi koji kanal opskrbljuju vodom.
No, bilo bi zanimljivo negdje naći i podatak koliko se stvarno navodnjava iz Dunav-Tise-Dunava, a koliko bunarima koji crpe podzemne vode. Kažu, neke plantaže imaju bunare jače i od nekih lokalnih komunalnih poduzeća. Kažu, ti bunari razlog su i što su se isušila neka akumulacijska jezera.
A prije dva i pol stoljeća trebalo je isušiti močvarno tlo Vojvodine i pretvoriti ga u plodnu ravnicu. Zato je prokopan Veliki bački kanal, koji je uz svoju osnovnu funkciju ostao i važnim transportnim putom. No, sad bi itekako došlo malo vode. A prijevoz tereta kanalom? Pa njega ionako odavno nema.
Ekstremi, međutim, nisu samo oni meteorološki. Svakodnevno ih gledamo i slušamo u javnom prostoru. Dovoljno je sjesti pred televizor ili otvoriti naslovnice dnevnih novina pa se uvjeriti da su umjerenost, dijalog i zdravi razum sve češće u deficitu. O tim drugim ekstremima, osobito početkom kolovoza (znate i zašto), ovoga puta neću. Ipak je ljeto. 
Z. V.