U svakoj svojoj riječi i u svakom svom djelovanju Isus pokazuje veličinu Božje ljubavi za čovjeka. Božja briga za ljude oduvijek je prisutna. Stari zavjet svjedoči koliko Bog ljubi i pomaže svoj narod, a Isus nam objavljuje da Božja ljubav s njegovim dolaskom izlazi iz granica Izraela i prelijeva se na svakog čovjeka koji želi biti dio Božjeg naroda. Jer Božji narod više nije unutar granica jedne narodnosti, nego se širi na čitav svijet. Krist dolazi objaviti Oca koji ljubi svakog čovjeka i za svakog se brine, koji šalje svoga Sina za spasenje cijelog svijeta. Stoga i cijelo Isusovo djelovanje objavljuje Božju ljubav i brigu, njegovo neizmjerno milosrđe za svakoga tko mu se utječe.
Bog ljubi
Pavao piše Rimljanima: »Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem« (Rim 8,37-39). Nema toga što može odijeliti Boga od čovjeka. Njegova je ljubav vječna i neuvjetovana. A Krist nam je očitovao bezuvjetnost Božje ljubavi svojom žrtvom na križu, da bi čovjeka otkupio od grijeha. Bog ljubi do vječnosti svoje stvorenje.
Ipak, čovjek sam sebe može odijeliti od Boga, onda kada ga odbaci, kada ga zaboravi ili ga želi samo u svojoj blizini da mu pomogne u teškim trenucima života. Tada čovjek sam odlazi od Boga, no on ni tada ne napušta čovjeka, samo ga ne sili da živi u njegovoj blizini, ukoliko sam to ne želi. Znamo da čovjek bez Boga ne može, da ga to vodi u vječnu propast, zato Bog, koji neizmjerno ljubi, pokušava pridobiti nazad onoga koji se od njega odmetnuo. Starozavjetna povijest Izraela je prava slika odnosa Boga i čovjeka. Bog je uvijek bio uz svoj narod, ljubio ga i vodio svojim putovima, čudesno ga izbavio iz egipatskog ropstva i poveo u obećanu zemlju kojom teče med i mlijeko. Zemlju je trebalo osvojiti i Bog je obećao svoju pomoć, jer je to zemlja koju je namijenio svome narodu. No Izrael je u susretu s poganskim narodima odbacivao Boga i priklanjao se izmišljenim božanstvima. On je tada prestajao biti pomoć i zaštita svome narodu i oni su gubili bitke, često gubili i one teritorije koje su već bili osvojili. Tako bi bilo dok se nisu pokajali i vratili svome Bogu. On bi im tada ponovno bio pomoć i zaštita.
Čovjekova ljubav
U Pavlovo vrijeme vjernici su se trudili ljubiti Boga jednako koliko on ljubi njih, te nisu dopustili da ih od njega odijeli ni progonstvo, ni mač, ni tjeskoba, ni pogibao, niti bilo koja prijetnja. Svjesni veličine Božje ljubavi i velikog njegova milosrđa, imajući u mislima da je Krist umro za njihovo spasenje, sve su podnosili, ali se od Boga nisu odvojili. To je ljubav kakvom i mi želimo ljubiti Boga. Ljubav je to koja ne gleda na Boga sebično, ljubi iz koristoljublja, da bi se pokazao u zajednici, koja ne ljubi površno, nego čitavim srcem, kao što ljubi Bog. Teško je našu ljubav pročistiti od ljudskih slabosti i grijeha, teško je oholost, sebičnost, praznovjerje i slične slabosti ukloniti i ljubiti čisto kao što smo ljubljeni. Bog razumije naše slabosti, ali želi naš trud. Ako trudeći se, padamo, pa ustajemo, on će nagraditi svaki naš novi pokušaj i dati nam snage za ustrajnost i rast u ljubavi kakvu se trudimo postići. Jer Božja ljubav, kada joj nastojimo uzvratiti na pravi način, u nama čini čuda i osposobljava nas za djela kakva su činili sveci. Oni su nam uzor i nadahnuće da ljubimo Boga svom snagom, kako nam je Isus i zapovjedio.
