O salašima pjevamo, slikamo i pišemo. Oni su česta inspiracija umjetnicima. No, znaju li naša djeca što su zapravo salaši, kako su izgledali, kako su na njima živjeli naši stari te koje su običaje njegovali? Iako je mnogo toga danas dio prošlosti, nikako to ne smijemo zaboraviti jer su dio naše baštine.
Hrvatska čitaonica iz Subotice već godinama nastoji djecu upoznati s vlastitom nematerijalnom kulturnom baštinom. U sklopu prekograničnog projekta »Baština koja spaja 3!«, kao nastavak dosadašnjih uspješnih radionica na ovu temu, proteklog je tjedna za dvanaestero djece iz Subotice organizirala višednevni istraživački vikend posvećen salašima. Bilo je to zanimljivo putovanje kroz prošlost, ali i susret s modernom tehnologijom.
Cilj projekta bio je očuvati i promovirati tradicijsku baštinu Hrvata u Vojvodini uključivanjem djece u istraživanje, dokumentiranje i kreativnu interpretaciju tradicijskih salaša. Spajajući tradiciju i suvremene tehnologije, sudionici su usvajali nove digitalne vještine nadahnute tradicijskim načinom života. Na taj su način još bolje upoznali vlastitu baštinu i tradiciju te bili potaknuti na njezino očuvanje i predstavljanje drugima.
Prvoga dana djeca su minibusom krenula u obilazak salaša. Kako bi ih doista upoznali, najprije su ih morali posjetiti. Na Gornjem Verušiću broj 18 dočekao ih je stari, napušteni salaš na kojem danas više nitko ne živi. O njegovoj povijesti i nekadašnjem načinu života govorio im je Martin Gabrić. Nakon toga posjetili su i salaš na kojem se i danas živi, prilagođen suvremenim uvjetima, a obišli su i etnosalaš na Đurđinu koji se trenutačno uređuje kako bi postao mjesto dostupno svim posjetiteljima. Djeca su sve pažljivo promatrala, zapisivala, mjerila prostorije te izradila skice salaša i njihova rasporeda.
Nakon terenskog istraživanja uslijedilo je 3D modeliranje. Zadatak je bio u posebnoj računalnoj aplikaciji na prijenosnim računalima izraditi trodimenzionalni model salaša koji će se potom ispisati na 3D pisaču. Iako nije riječ o jednostavnoj tehnici, svi su je do kraja radionice uspješno savladali. Kroz cijeli proces vodio ih je Miroslav Šarčević, koji im je objasnio osnove 3D modeliranja i 3D ispisa te ih korak po korak učio kako izraditi vlastiti model salaša. U radu su pomagali i volonteri Hrvatske čitaonice: Bernadica Ivanković, Sanja Dulić, Arijana Kopilović, Iris Stantić, Zdenko Ivanković i Marko Đukić.
Sve je bilo spremno za završnicu projekta. Djeca su upoznala način rada 3D pisača, naučila kako postaviti filament, pokrenuti ispis i na kraju obraditi gotov model. Jeste li znali da je za ispis jednobojnoga bijelog salaša bilo potrebno oko 35 minuta, dok je za ispis modela u boji trebalo i nekoliko sati? Strpljenje se ipak isplatilo. Na kraju su svi na svoje modele dodali kariku i lančić te su ponosno zakačili na ključeve novi privjezak – salaš s ambetušom.
Za realizaciju ovog inovativnog i kreativnog istraživačkog vikenda korištena je oprema nabavljena tijekom prethodne dvije godine, ali i nova oprema: dva 3D pisača, 20 3D olovaka, filamenti u raznim bojama, laser za graviranje, printer za sublimacijski tisak formata A3, sublimacijska peć, prijenosna termo preša te odgovarajući repromaterijal. Sva će se ta oprema koristiti i tijekom 19. Etnokampa Hrvatske čitaonice, koji će od 10. do 14. kolovoza biti održan u župi svetoga Roka u Subotici na temu »Život na salašu«. Polaznici ovih 3D radionica svojim će vršnjacima pokazati što su naučili te kako su osmislili, modelirali i izradili vlastite salaše. Tako će i druga djeca kroz igru, kreativnost i nove tehnologije upoznavati svoju prošlost i stvarati nove uspomene.
Sve navedene aktivnosti i nabava opreme financirani su u sklopu Programa prekogranične suradnje između Republike Hrvatske i Republike Srbije za 2026. godinu, sredstvima Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske.
B. I.