Subota, 3. kolovoza 1901. godine, kada je u Subotici odigran prvi službeni susret na sve jugoslavenskim prostorima između upravo formiranog Nogometnog kluba Bačka i gostujuće momčadi Mohácsa (pobjeda domaćina), upisana je zlatnim slovima u povijest ovdašnjeg nogometa. Na vratima je tog povijesnog sastava Bačke bio je Sándor Malagurski, na poziciji braniča zaigrali su Đuro Stantić i Emil Kulundžić, dok je vezni red predvodio jedan od osnivača Martin Horvacki uz kojeg su nastupili još i Ivan Marcikić i Andrija Mažić. U navali su na gol protivnika ‘kidisali’ Lajos Budanović, Šimun Beneš, János Sarić, Đuka Marković i Karlo Matković. Uz startnu pobjedu, mnogo veći rezultat je ostvaren na organizacijskom planu ustroja budućeg kluba na čelu s prvim predsjednikom Carlom Zambellijem (1901. – 1903.). Prvi trener koji je odabrao startnu jedanaestericu bio je Zoltán Wagner, koji je uvelike zaslužan za razvoj buduće nogometne sekcije, dok su prvi izabrani članovi klupske uprave bili zaslužni, viđeni građani Subotice: dr. Joco Manojlović, Antun Illés, Ivan Sarić i Đuro Stanić (nastupio u prvoj postavi). Nogometni klub Bačka je tijekom svojih 125 godina postojanja doživio brojne uspone i padove, pa čak i političke promjene svog izvornog imena (poslije Drugog svjetskog rata – Sloboda, pa potom Zvezda), ali je unatoč svemu opstao do današnjih dana kada se, istina, natječe u nižem ligaškom rangu (Područna nogometna liga). A nekada davno, u vremenu do početka drugog velikog svjetskog rata, ravnopravno se nosio s najboljim klubovima u zemlji i inozemstvu, igrajući turnirske i prijateljske susrete protiv velikih momčadi iz brojnih europskih zemalja. U tzv. prijeratnoj povijesti najveći rezultat je svakako nastup u jakoj Hrvatsko-slovenskoj ligi u sezoni 1939./40., kada su Bačkini ‘drukeri’ imali prilike na svom stadionu pokraj Somborske kapije gledati Hajduk, Split (Split), Građanski, HAŠK, Concordiu (Zagreb), SAŠK (Sarajevo), Slaviju (Osijek), Slaviju (Varaždin) i Ljubljanu. Poslijeratna povijest koja seže sve do današnjih dana, donosi najveći rezultatski uspjeh – plasman u osminu finala Kupa Maršala Tita 1974. godine, kada je Bačka odigrala, također, povijesni susret protiv Hajduka i nakon velike borbe izgubila s 0:2 (protiv momčadi koja je imala sedam reprezentativaca Jugoslavije). Uz to vrijedi zabilježiti i organizaciju proslave 70. godišnjice (1971.) kada su na slavljeničkom turniru nastupili Dinamo (Zagreb), Željezničar (Sarajevo) i Ferenczváros (Budimpešta). Najpoznatiji nogometaši koji su nosili majicu Bačke su svakako Andrija Kujundžić – Čiča (nastupio na OI u Parizu 1924.), Tihomir Bata Ognjanov (srebro na OI 1952.), Josip Zemko, koji su igrali za reprezentaciju tadašnje zajedničke države, dok je u prošlosti najvećim talentom smatran Nesto Kopunović – Netoj.
D. P.