Prvi izvještaji s njiva govore kako ovogodišnja žetva pšenice donosi relativno solidne prinose i dobru kvalitetu zrna, no zadovoljstvo ratara već na početku otkupa zasjenila je cijena koju nude otkupljivači. Kako prenosi portal AgroSmart, prema kalkulaciji Zadružnog saveza Vojvodine proizvodna cijena pšenice ove godine iznosi 27 dinara po kilogramu, dok se na tržištu proizvođačima za novi rod trenutačno nudi svega 19 do 20 dinara po kilogramu. Takav odnos troškova i otkupne cijene ponovno je otvorio pitanje isplativosti proizvodnje jedne od najvažnijih ratarskih kultura. Iako se u pojedinim područjima očekuju dobri prinosi, ponuđena cijena za mnoge proizvođače znači prodaju ispod cijene koštanja.
Predsjednica Zadružnog saveza Vojvodine Jelena Nestorov izjavila je za RTS, a prenosi AgroSmart, kako su u izračun proizvodne cijene uračunati troškovi repromaterijala i sve strojne operacije. Prema toj kalkulaciji, ulaganja po hektaru iznose 148.639 dinara. Kada se taj iznos podijeli s procijenjenim prinosom od 5,5 tona po hektaru, dolazi se do proizvodne cijene od 27 dinara po kilogramu pšenice. Posebno je upozorila kako proizvođač, ukoliko prihvati akontnu otkupnu cijenu od 19 dinara po kilogramu, mora ostvariti čak osam tona prinosa po hektaru kako bi uopće mogao računati na zaradu. Takvi prinosi, međutim, nisu pravilo za većinu proizvođača, osobito u uvjetima sve skupljeg repromaterijala, goriva, zaštitnih sredstava i drugih troškova koji prate ratarsku proizvodnju. Problem je tim veći što se, kako ističu iz Zadružnog saveza, otkupna cijena pšenice već godinama kreće gotovo na istoj razini, dok su troškovi proizvodnje u međuvremenu značajno porasli. Zbog toga ratari sve češće dolaze u situaciju da i uz dobar rod ne mogu pokriti ulaganja, a kamoli ostvariti zaradu potrebnu za nastavak proizvodnje.
Zadružni savez Vojvodine ponovno je zatražio da država pravodobno reagira preko Robnih rezervi i otkupom pšenice utječe na stabilizaciju tržišta. Prema riječima Jelene Nestorov, dosadašnje intervencije bile su zakašnjele i odnosile su se na količine koje nisu mogle značajnije pomaknuti tržišnu cijenu. Upravni odbor Zadružnog saveza Vojvodine uputio je Ministarstvu poljoprivrede i prijedlog da se proizvođačima pšenice odobre kratkoročni beskamatni krediti. Ideja je da se poljoprivrednicima koji u sustavu eAgrar imaju prijavljenu proizvodnju pšenice omogući da premoste razdoblje niskih cijena i izbjegnu prodaju roda odmah nakon žetve, kada su otkupne cijene najnepovoljnije. Takva mjera, smatraju u Savezu, proizvođačima bi dala prostor da pšenicu ne prodaju pod pritiskom trenutačne potrebe za novcem, nego da pričekaju povoljnije tržišne okolnosti. Za mnoge ratare to bi moglo značiti razliku između poslovanja s gubitkom i barem djelomičnog očuvanja ekonomske stabilnosti gospodarstva.
Jedan od problema na koji je ukazala Nestorov jest i nedostatak službenih podataka o zalihama neprodane pšenice iz prošlogodišnjeg roda. Bez takvih podataka, ocjenjuje, teško je kvalitetno voditi agrarnu politiku, ali i planirati buduću proizvodnju. Jasniji uvid u zalihe pomogao bi i proizvođačima i zadrugama, ali i državi u donošenju pravodobnih mjera.
Kao pozitivan pomak navodi se to što pojedini otkupljivači u Vojvodini sve više razvrstavaju pšenicu prema kvaliteti i kvalitetnije zrno plaćaju po višoj cijeni. To je važno i zbog izvoza, budući da je Italija jedan od značajnih kupaca srpske pšenice. Ipak, za većinu proizvođača ključni problem ostaje isti: cijena koju trenutačno mogu postići na tržištu ne prati stvarne troškove proizvodnje.
I. U.