U nakladi Udruge građana Urbani Šokci i Gradske knjižnice Karlo Bijelicki iz Sombora tiskana je knjiga Monoštor u povijesti, autora Marije i Martina Šeremešića. Knjiga je to koja na stotinjak stranica donosi tekstove pisane na hrvatskom jeziku o povijesti monoštorskih Šokaca i povijesti Monoštora, njegovom kulturnom i povijesnom razvoju, kulturnim i povijesnim znamenitostima, školstvu, sakralnim objektima, udrugama, ali i Monoštorcima koji su ostavili traga – Josipu Pašiću, Marinu Markoviću, Ivanu Keravinu, Nikoli Đipanovu, Stipanu Bešlinu i Ivanu Kovaču.
Dug Monoštoru
To što je baš Marija Šeremešić autorica knjige o Monoštoru i nije slučajno, jer iako je s obitelji odrasla u Somboru, njezino djetinjstvo, prvi posao i udaja vezali su je za rodno mjesto njenih predaka – Monoštor. »Iz Monoštora moj otac se u Sombor doselio 1946. godine, ali je ostao željan svog Monoštora i uvijek mu je želja bila da se vrati. Majka nije bila raspoložena za taj povratak i nismo se vratili. Moglo bi se to gledati i kao pobjeda moje majke, ali ja bih prije rekla da se moj otac žrtvovao za nas djecu zbog našeg školovanja u Somboru. Ipak ja sam svoje najranije djetinjstvo provodila u Monoštoru, kod bake, ujaka i ujne. Prve godine mog rada vezane su za školu u Monoštoru. To su godine kada je čovjek mlad i kreativan, kada želi mnogo toga dati. Kod tadašnjeg direkora škole Nikole Đipanova bio je obvezan i kulturno-umjetnički rad izvan nastave. Kroz taj rad, ja sam sazrijevala i kao osoba i kao prosvjetna radnica. Odatle i moja potreba da taj Monoštor izdignem, da podsjetim mlade generacije na neko drugo doba kada je Monoštor bio jedno od življih mjesta u tadašnjoj općini Sombor. Danas se u Monoštoru mnogo radi na njegovanju tradicije, ali kroz pismu i ples, dok je ona pisana riječ ostala po strani«, ovim riječima Marija odgovara na naš upit zašto knjiga o Monoštoru.
Z.V.
Opširnije u tiskanom izdanju
