Od politike ne mož pobić i da oš. Strina Evča ope počinje: »Svite moj dragi, čeljadi, jeste vidli našu politiku? Kaki smo zakon doneli pa još kake će mo donet. Ta vala će nam cili svit zavidit. Ta primiće nas tamo di i nismo mislili da će nas primit. Na svitu nas nema«. Ko će drugi neg baka Janja. Otkapča pucada na frosluku pa onda na rukava. Zasukiva se pa maramu što j pod konac namistita ope namišća. Divani, sve grca: »Dana ti tvojga. Sveci bute u pomoći. Gospo daraga spasi nas. Bože dragi spasi. Spaste nas al i Evču spaste. Evča, ko uvo viruje što s sade izdeklemovala ta j cigurno ni ukuvan. Ta Evča od kake politike i kaki zakona divaniš. Ta ni s vidla nanom sokoćalu od televizije kako dižu ruke? I onda s to upakovalo koda j kaka politika. Vidla i povirovala. A da ć nas primit pa još da zavidu? Ta mi nismo ni za dismo«. Ušuntrala se u zasukivanju. Nastavlja: »A kaki smo to Zakon doneli da j taki dobar? Ta kolik sam čula rad tog Zakona smo po repu dobili. A šta nas još čeka sam dragi Bog zna«. »Jest Janjo. Sve što iđe nanom sokoćalu od televizije j zakukuljito i iđe na jednu vodu. A kolik ja znam čitat izmeđ redova kako s to moderno kaže proćemo ko bosi po trnju. Kogod mislio da mož sam tako sotim zakonima al koda i ni tako. I taj truli Zapad ima granice. Kako ja vidim mi b tamo al tako da tamo nikad ne odemo. Razumite? Mi b furtom njeve novce sam zato što će mo jedanput moždak tamo otić. Ta to ć bit kad na vrbi rodi groždje«, baka Manda će. I baka Marice će: »Evča, ti i tvoje laprdanje. Janja lipo rekla da b slipi i gluvi razumio. Lipo nas svitovali, nekate. Al mi uvik protiv vitra, znaš već šta. Pravimo se da nam niko ništa ne može. Ta diste vidli da mož golišavim dupetem ježa plašit? Jest da ni baš lipo tako kazat al neg kako š? Da ti svit može razumit. Divani da ona ni dan danaske ne razumi kako ti kogod može stalno davat novaca a ti se sprdaš š njim. Ogovaraš, još se cuješ na njeg. Kad ti dođe u goste još ga ispljuješ i izvriđaš koda j on tebe štagod dužan«. Strina Evča sva važna: »To j naša politika. Znamo šta j dobro za nas. Kad novci dođu još će mo taj zakon ako triba mal nadesit, našminkat kako s moderno kaže. Pa ako triba još će mo nadonašat kojekaki zakona i taj truli Zapad će nas ostavit na miru. Daće novce. Kad nis dali?«. Baka Janja se ope krsti, divani: »Evča, Evča, ti koda s ludi gljiva jila. Mi koda smo najveća sirotinja. Tuđe novce tražit, to i ni baš kaka politika. A novci da s naši? Pa šta onda kukumačemo ako ji nema. Šta s bunimo ako je ne dobijemo. Pa novce triba vala i zaradit prvo. Ta svako azurno čeljade brine kaćemo i kake ćemo donet zakone ako imamo od nji hasne. Jedino ako nas političari i tu ne zamajavu. Ako će mo pravo kazat, ta od kad se sićam uvik nam kogod davo«. Baka tonka će: »Kako vidim nama fali redovni zakona. Fali novaca. Kako niko pamet ne spominje?«. Ne razumim se u te zakone i novce al isapim u sebe: »Kako ja vidim spominju se zakoni al jab reko da s tu sve vrti oko tuđi novaca što triba da s naši«.