Čovjek se, ograničen u svojim sposobnostima i znanjima, često osjeća nesigurno jer je mnogo toga neizvjesno i ne ovisi o njemu. On ne zna kako će izgledati budućnost i što god da čini osjeća dozu straha i neizvjesnosti jer nikad ne zna što dolazi i što može očekivati. Sveto pismo podsjeća nas da je jedina čovjekova sigurnost u Bogu. Bog je onaj koji sve drži u svojoj ruci. Od njega ovisi čovjekov život i budućnost. U njega se treba pouzdavati. Ni tada nećemo znati što nas čeka u budućnosti, ali ćemo znati da je Bog onaj koji nas izbavlja, koji nas vodi k vječnosti. Zato čovjek svoj mir i sigurnost može pronaći jedino u Bogu.
Vjerovati Bogu
Evanđelist Ivan prenosi Isusove riječi upućene učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!« (Iv 14, 1). Isusovi učenici imali su mnogo razloga za uznemirenost, često nisu razumjeli njegove riječi i nisu znali na što se točno odnose. Sve ljudske uznemirenosti dolaze od neznanja i nerazumijevanja. Iako danas razumijemo o čemu je Isus govorio, razumjeli su i učenici nakon uskrsnuća i silaska Duha Svetoga, ipak suvremenog čovjeka mnogo toga uznemiruje. Uglavnom su to ovozemaljski problemi, događanja u svijetu, nemiri, krize, ali i krize u njegovom životu za koje samo on zna, te u konačnici strah od smrti. Vjera je u svemu tome jedini izlaz iz nemira i ono što daje sigurnost. Jer vjera nije samo vjerovati u Isusa, ona je i vjerovati Isusu, to znači vjerovati u Boga i Bogu, jer Otac i Sin jedno su. S takvom vjerom koja je potpuno povjerenje, čovjek sve stavlja u Božje ruke, predaje mu sve svoje nemire, patnje i nesigurnosti, sve svoje brige koje ga muče, jer je nemoćan utjecati na ono što se oko njega događa. To predanje nije očekivanje određenih rezultata, nametanje Bogu svojih rješenja i zamisli, to je prihvaćanje Božjeg djelovanja s čvrstim pouzdanjem, jer on u konačnici sve izvodi na dobro. Mi to ne možemo shvatiti odmah, ponekad ni kroz izvjesno vrijeme, a nešto ćemo razumjeti tek kada se susretnemo s njime u vječnosti, ali ako u njegove ruke predajemo, sve će biti onako kako je za nas najbolje.
Put u vječnost
Psalmist pjeva: »Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,/nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:/da im od smrti život spasi,/da ih hrani u danima gladi« (Ps 33,18-19). Ovi stihovi dolaze iz dubokog vjerničkog povjerenja u Gospodina. On je sa svakim koji vjeruje u njega, koji ga prihvaća svojim životom. Život o kojem psalmist govori je vječni, i hrana je hrana za vječnost. Isus je rekao da je on kruh života. Bog ne obećava čovjeku izostanak patnje na ovome svijetu, niti izostanak smrti. Živjeti znači živjeti u vječnosti, a za to je potrebno proći kroz dolinu suza ovoga svijeta, s čvrstim pouzdanjem u Gospodina. No da bi se uspješno stiglo k cilju ovog zemaljskog puta potrebno je hraniti se kruhom života, koji je Krist. On je otišao pripraviti nam mjesto u domu Oca svojega, dočekati nas u vječnosti. Tamo želi stići svatko tko ide za njim. On za sebe kaže da je put, istina i život. To je ono najvažnije što nas kao vjernike vodi k cilju našega ovozemaljskog života.
Božja su djela čudesna, njegova je ljubav velika i briga za čovjeka neizmjerna. Ono što je potrebno je uzvratiti mu potpunim povjerenjem, slijediti njega koji je put u vječnost i prihvatiti volju njega koji nas »iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu«. (1Pt 2,9c)
