Okreni, obrni kod nas se sve vrti oko izbora. Redovitih, izvanrednih, raspisanih, tek najavljenih, iščekivanih, s izvjesnim ili neizvjesnim pobjednikom; zbijaju se redovi, pritišću stranački i ucijenjeni aktivisti, a sve zarad vlasti. One koja se brani ili one koja se tek treba osvojiti.
I nije to ništa čudno. Bit političkih stranaka je upravo borba za osvajanje vlasti, a sve u ime demokracije, borbe za bolji život i prava građana. To što se demokracija, borba za bolji život i prava građana zaborave  čim se ispije posljednja slavljenička časa pjenušca u izbornoj noći, i nije neka velika briga. Do novog kruga već će se sve zaboraviti.
Kada će izbori, još uvijek je samo u zoni nagađanja. Srpanj? Ili ipak ne? Na jesen? To je još uvijek dobro čuvana tajna. U prednosti su oni koji su u prilici presjeći oko datuma. Naravno, po procjeni kada im to najviše paše. Kao dobro režirana predstava. Ostalim sudionicima izborne utrke ostaje da stalno budu u niskom startu, kako utrku ne bi počeli baš sa sto metara zaostatka.
Hoće li izbori biti referendumski, odnosno »za« i »protiv« i hoće li između »za« i »protiv« biti mjesta i za neku treću stranu? Hoće li izlaznost oboriti rekorde? To je na stranačkim stratezima koji planiraju kampanju, tko s kim može, mora ili hoće, teme koje će biti u prvom planu. Oni koji raspisuju izbore imaju još dodatnu »brigu«. Dobro isplanirati datum, dobro odvagati isplati li se izvanredne parlamentarne izbore spojiti s predsjedničkim za koje vremena ima još skoro godinu dana.
I još jedan krug može se zavrtjeti. 
Z. V.