Prošloga četvrtka Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec u Tavankutu obilježilo je petnaest godina bavljenja turizmom i 20.000-og turističkog posjetitelja. Tavankut su posjetili župljani župe Vetovo kraj Kutjeva, a njihovo hodočašće u Bačku i Srijem, osim upoznavanja sa znamenitostima, imalo je za cilj i upoznavanje sa životom i radom, baštinom i sadašnjicom ovdašnjih Hrvata i Katoličke crkve. Prigodni darovi uručeni su 20.000-oj posjetiteljici Branki Raguž iz Vetova, te vlč. Ivici Ivankoviću Radaku koji je prije petnaest godina prvi puta doveo organiziranu grupu turista iz Zagreba u Tavankut kao i ove godine turističku grupu hodočasnika iz župe Vetovo kod Kutjeva, iz Požeško-slavonske županije.
Poveznice požeške i subotičke biskupije
Kako nam kaže vlč. Želimir Žuljević, župnik župe Vetovo, niz je poveznica koje povezuju vjernike iz Požeštine te Bačke i Srijema.
»Dolazimo iz župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Vetovu kraj Kutjeva. Volimo hodočastiti, pa smo tako prošle godine hodočastili u Crnu Goru u posjet tamošnjim Hrvatima, a ove godine odlučili smo posjetiti Hrvate u Srijemu i Bačkoj. Budući da vlč. Ivicu Ivankovića Radaka poznajem još sa studija, kao i biskupa zrenjaninskog Mirka Štefkovića odlučili smo posjetiti ove krajeve, a poveznica s našom biskupijom je zaštitnica sv. Terezija Avilska, a jednako tako imamo i biskupijsko svetište Gospe od suza u Pleternici kao što ima i ovdje na Bunariću«, kaže vlč. Žuljević, te dodaje da su, osim upoznavanja sa znamenitostima, ovakva hodočašća važna jer se upoznaju i sa životom ovdašnjih Hrvata i Katoličke crkve.
»Dolazio sam u Suboticu i ranije, ali mnogi koji su ovdje došli nisu. Hodočašća nisu samo duhovni dio već i tzv. vjerski turizam – upoznavanje sa znamenitostima što i te kako puno znači jer su mogli čuti i vidjeti kakvo je stanje Hrvata i Katoličke crkve kao manjine, a meni je još draže, kada iziđemo iz Hrvatske posjetiti naše Hrvate, da vide kako oni žive, koja im je problematika i poteškoće, pa da osjete ne samo taj senzibilitet već da znaju cijeniti ono što mi imamo u našoj domovini«, kaže vlč. Žuljević.
Vlč. Ivanković Radak kaže kako se dobro sjeća prvih gostiju iz Zagreba, kada je zapravo počela tavankutska priča ugošćavanja turističkih grupa iz Hrvatske.
»Jako se dobro sjećam tog događaja jer smo onda još više kasnili nego danas, ali to se pokazalo dobrim jer se oni s lokalnim pekarom nisu uspjeli dogovoriti pa je večera još više kasnila, a ta anegdota se i danas prepričava. Na ovome hodočašću župljani Vetova posjetili su Sombor, Suboticu, Bunarić i Tavankut, a zatim idu u Srijem gdje posjećuju Petrovaradin, Karlovce, Tekije i završava se put u Srijemskoj Mitrovici«, kaže vlč. Ivanković Radak.
Tijekom boravka u Subotici hodočasnici su posjetili i Hrvatski dom – Maticu gdje su se upoznali s djelovanjem ključnih ustanova hrvatske zajednice u Srbiji.
Prije petnaest godina i danas
Ladislav Suknović, danas član HKPD-a Matija Gubec, u vrijeme pokretanja turističke priče Tavankuta bio je predsjednik udruge i zamajac pokretanja turizma u ovome selu. Podsjetio nas je na početke turizma u Tavankutu.
»Mi smo se 2010. godine kandidirali za natječaj koji je bio raspisan za izbor najturističkijih sela Vojvodine koje je provodilo Pokrajinsko tajništvo za gospodarstvo, Turistička organizacija Vojvodine i turistički klaster Istar 21. Tada smo ušli na listu deset najturističkijih sela Vojvodine i započeli ovu priču. Konkretne turističke aktivnosti započeli smo 2011. godine kada nam je prvu turističku grupu doveo vlč. Ivica Ivanković Radak i nekako se poklopilo da i ovu grupu koja nam dolazi također on organizira i dovodi, a poklopilo se i s 20.000-im turistom koji dolazi u Tavankut na 15. godišnjicu našeg bavljenja turizmom. Tim povodom napravili smo statistički presjek jer vodimo evidenciju o turističkim posjetima, bilo da su privatno organizirani, preko turističkih agencija ili udruga s kojima surađujemo. Smatrali smo da je to vrlo važno naznačiti jer smo mi ipak jedna seoska sredina koja do prije petnaest godina nije ni pomišljala da će se baviti turizmom, a sada bilježimo i neke ozbiljnije brojke. To za neku razvijeniju turističku destinaciju i sredinu nije možda toliko atraktivno, ali za našu sredinu to puno znači«, kaže Suknović.
Dodaje kako su prije petnaest godina bili na začelju liste da bi 2015. već dospjeli na vrh, a 2016. dobili su dva priznanja – za donatorstvo u turizmu i kao 99 najboljih u turizmu u Srbiji.
Menadžer za kulturna događanja i tajnik udruge Ivica Dulić uključen je i u organizaciju turističkih programa. Podsjeća na početke bavljenja turizmom i uspješan razvoj koji je bio prekinut pandemijom korone.
»Kako smo krenuli 2011. svake smo godine imali sve bolje i bolje rezultate i vrhunac uspona je išao do korone kada je prekinuto. Da je nastavljen isti tempo, mi bismo došli do 30.000-og posjeta jer je trend bio i više od par tisuća godišnje prosječno. Za vrijeme korone i poslije posjeta je bila loša, a prošla godina je bila također loša zbog političke situacije te smo imali samo dvije grupe. Ove smo godine imali manjih posjeta grupica ili obitelji iz drugih država koji su čuli za nas pa svraćaju da vide Galeriju prve kolonije naive u tehnici slame te etno salaš Balažević, crkvu Presvetog srca Isusovog i Tavankut općenito«, kaže Dulić, te se nada da će se njihova turistička priča uspješno nastaviti.
J. D.
