Jedan od kultnih domaćih filmova – a takav je svaki koji je nastao kao plod ekranizacije pisanja Dušana Kovačevića (u novije vrijeme i tandema Ante Tomić – Rajko Grlić) – Balkanski špijun iznjedrio je ne tako često spominjanu, ali ipak antologijsku rečenicu »Okrečite Beograd« koju je izgovorio glumac Milan Caci Mihajlović. Ta rečenica »u izvedbi« osobe koja je prešla rub »normalnog« ponašanja u svojoj suštini predstavlja bunt protiv postojećeg stanja, odnosno želju da se ono promijeni na bolje i ljepše, a fasada starog, ruiniranog zida negdje u blizini centra glavnoga grada na koju glumac »mala« nabacujući boju na njega samo vizualno pojačava značenje izgovorenog apela. Slične akcije, ali obično u tišini noći, rade diljem svijeta, pa tako i kod nas u Subotici, »revolucionari« ispisujući po zidovima ili pak vagonima najrazlitije sadržaje, od žvrljotina nerazumljivoga značenja pa do otvorene ksenofobije, šovinizma, rasizma ili pak veličanja ratnih zločinaca, ružeći ih i ostavljajući za sobom potpis osoba koje u svom razvoju nisu stigle dalje od vandalskog uređenja društva. Ali, kako vandali, barbari i ostali ljubitelji autokrata, tirana, diktatora i ostalih neprikosnovenih vođa nisu tema teksta, ostavimo ih u tami štakorskih rupa iz kojih ionako izlaze samo čoporativno i kada sunce već debelo zaželi laku noć svakom normalnom čovjeku.
Tema je danas lijepa. Ali i tužna.
Lijepa je zbog toga što dizajnerka Natalija Boka – koja je prije dvije godine inicirala akciju farbanja dvadeset subotičkih kapija – nastavlja svoj rad za promjene na bolje i ljepše u svome gradu, ovoga puta u okviru aktivista neformalne grupe građana Subotica is not dead (Subotica nije mrtva). Kako prenosi portal Subotica.com, ova je grupa nakon jesenskih akcija uljepšavanja prostora oko Mliječne tržnice ovih dana sličan posao odradila i kod hotela Patria. Tim od jedanaest ljudi prvo je očistio teren od nagomilanog otpada, a zatim su ofarbali ograde i zidove, zasadili nove biljke i zamijenili oštećene betonske stupove. I sve je to, kako se i na slikama a posebno ako se tuda prođe, dalo jedan novi izgled do tada ružnom prostoru u samom središtu grada.
Ljepota ove i svih prethodnih akcija koje je inicirala i u djelo provela Natalija Boka sa svojim volonterima sadržana je i u njezinim riječima da svaki detalj čini grad – i ofarbana ulazna vrata ili ograda, i svaka nova sadnica i očišćen prostor – i da nijedan nije manje važan. Iza ovih jednostavnih, ali vrlo konkretnih riječi (i djela) stoji i bunt iz Balkanskog špijuna, ali i čisti, tihi lokalpatriotizam koji se ne manifestira mitingaškim urlanjem i bjesomučnim mahanjem zastavama nego radom na uređenju prostora u kom živiš, bilo da je riječ o odbacivanju snijega, čišćenju šuma od otpada ili pak farbanjem vrata ili ograda kako bi dobile željeni lik, lik objekta iza kojega se vidi čovjek.
Tužniji dio ove priče sadržan je u činjenici da iza ovakvih akcija stoje pojedinci ili grupe aktivista jer rade posao koji je po svojoj suštini u nadležnosti lokalne samouprave. I pored izvođenih radova u središtu grada na njegovom uređenju tijekom 2024. i 2025., djeluje kao da silni milijuni dinara utrošenih za te namjene (samo 2020. 247 milijuna dinara za obnovu fasada u centru) nisu (bili) dovoljni da se običan građanin ne zastidi kada prođe Gomboškim sokakom ili pak iza nekadašnje robne kuće Centar. S tim u vezi, tužno je upravo to što za poslove ovakve vrste – koji su po svom financijskom opsegu ipak znatno manji – na javnim površinama u lokalnoj samoupravi, odnosno nadležnim javnim poduzećima ne postoji niti svijest o tome da je nešto jednostavno ružno i da bi se uz malo truda i sredstava stanje dijametralno moglo popraviti na bolje, a moguće niti dobre volje za to da se s tim ciljem uputi grupa radnika da bi se, primjerice, uklonio nagomilani otpad u Kelebijskoj šumi oko Srpskog šora ili pak oprali prozori na zapuštenim izlozima nekadašnjih tvrtki koje su u najam uzele poslovni prostor u središtu Subotice.
Stoga, nakon iskustva koje imamo s Natalijom Boka i njezinim timom volontera, kao i s njenim iskustvom i profesionalnim zvanjem, možda u lokalnoj samoupravi ne bi bilo loše razmisliti o tome da se prilikom razgovora o uređenju grada i donošenju odluka o sredstvima koja će biti izdvojena za te namjene kao partner za razgovor, odnosno konzultant angažira upravo neformalna grupa građana Subotica is not dead. Korist za grad vjerojatno bi bila opća, a šteta bi se moguće bilježila na konto individualnih taština.
Z. R.