Milijardu i pol eura. Zvuči puno i za državnu kasu. Upravo toliko eura Srbiji visi u zraku. Ti euri koji vise u zraku sredstva su iz Plana rasta za zapadni Balkan koje je Europska unija namijenila Srbiji. Ali kako nikada nema besplatne večere tako i tih 1,5 milijardi treba zaslužiti. Uz već toliko puta ponovljene probleme slobode medija i fer izbora, kamen spoticanja postao je i set pravosudnih zakona. No, čini se da  ovoga puta prijetnja uskraćivanjem financijske pomoći nije samo (prazan) manevar Bruxellesa, već da iza upozorenja stoji ozbiljna namjera da se nešto radikalno poduzme. Čini se ozbiljnost su shvatili i u Beogradu, pa je Vlada Srbije naložila svim državnim tijelima da pri pripremi zakona posebnu pažnju posvete usklađenosti propisa s pravnim stečevinama Europske unije i da se oko prijedloga prethodno konzultira s Europskom komisijom. Supervizor će biti Ministarstvo za europske integracije, bez čije provjere neće biti moguće usvajanje zakona i podzakonskih akata relevantnih za proces pristupanja Srbije Europskoj uniji.
Nameću mi se dva pitanja. Prvo, zašto je Europska unija sada tako odlučna, jer sporna pitanja nisu problemi od jučer da čak ozbiljno prijeti najjačim adutom (s 1,5 milijardi eura)? Drugo, zašto je u Srbiji prilično pomirljivo primjena poruka povjerenice za proširenje EU Marte Kos?
Objašnjenje i za jedno i za drugo pitanje moglo bi biti da se pažljivo važe trenutak i dugoročne posljedice prije negoli se presiječe, na ovu ili onu stranu. 
Z. V.