Ovu nedjelju Crkva slavi kao Nedjelju Dobrog pastira, dan molitve za svećenička i redovnička zvanja. U posljednje vrijeme Crkva se suočava s krizom zvanja. Sve je manje mladih koji se odlučuju kroz duhovno zvanje posvetiti život Kristu. A i oni koji su odlučili služiti Bogu kroz svećenički ili redovnički poziv prolaze kroz različite krize jer često ne vide plodove svoga djelovanja i zalaganja. Crkve su poluprazne, nema djece i mladih, što god da Crkva ponudi, ponuda svijeta je primamljivija. Mladi često ne prepoznaju svjedočanstva starijih koja bi ih potaknula da se približe Kristu, sudjeluju u životu Crkve, te u njenom okrilju otkriju duhovni poziv kao nešto istinski vrijedno, kao najuzvišeniji način služenja Bogu. Zato danas, kada Crkva moli za svećenička i redovnička zvanja, osim što se i osobno trebamo uključiti u molitve Crkve, trebamo razmisliti i o vlastitom svjedočanstvu kršćanskoga života.
Ovonedjeljna liturgijska čitanja potiču na duboko promišljanje o kršćanskom svjedočanstvu, koje ide mnogo dalje od sudjelovanja na obredima i sličnih običajnih i rutinskih obdržavanja kršćanskih propisa. Riječ Božja ove nedjelje potiče nas na duboko nutarnje življenje svoje pripadnosti Kristu koji je jedini vrata u spasenje.

Podnošenje nepravde

Apostol Petar u svojoj poslanici govori o vrsti kršćanskog svjedočanstva koje, osobito u moderno vrijeme, nije prihvaćeno a to je trpljenje i podnošenje nepravde. No, on kaže: »Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim« (1Pt 2,20b-21). Bogu je milo ako dobro činimo, pa iako zato trpimo. No, to trpljenje treba strpljivo podnositi. A kada je Bog zadovoljan, očituje se njegova milost. To je snažno svjedočanstvo, koje može Bogu okrenuti one koji su do tada bili neprijateljski raspoloženi. Takvo svjedočanstvo je u vrijeme najžešćih progona kršćana danomice pridruživalo nove članove. Krist je taj koji nam je ostavio primjer patničkog života. On je za nas i za naše spasenje podnio nepravdu i muke. Nije se ni tužio ni bunio, nego šutke podnosio. Tako nam je ostavio primjer da i sami prihvatimo nepravdu, da se ne tužimo, a osobito da ne uzimamo pravdu u svoje ruke, nego, poput Krista, predamo sve u ruke Sucu pravednom.

Slijedimo Kristov primjer

Slijediti Krista znači prihvatiti takve okolnosti ovoga života, koje nam nisu mile, koje su nepravedne, ali to je Bogu milo i donosi brojne milosti. Tako slijedimo primjer Krista koji trpi potpuno bezgrješan. Njegovo trpljenje upućuje nas da je trpljenje dio kršćanskog poziva. U svjetlu Kristove patnje i mi našu trebamo rado podnositi, bez zlovolje, slaveći Gospodina.
Čovjek ne voli patnju, želi je izbjeći i onda kada je zaslužuje. Nepravedna patnja izaziva ljutnju, ogorčenje. No križ je dio kršćanskog života. Isus svojim učenicima nije nikad obećao lagodan i sretan život, naprotiv najavio im je trpljenja. A upravo u patnji kuša se naša vjernost Gospodinu i jača naše kršćansko svjedočanstvo. Kada prigrlimo svoj križ, kao što je to učinio Gospodin, to će nas promijeniti, približit će nas njemu, postat ćemo postojani svjedoci kao što su bili prvi kršćani.
Zato, dok molimo da Gospodin pozove mladiće i djevojke da mu služe kroz duhovni poziv, molimo da im svojim primjerom bezuvjetnog nasljedovanja Krista budemo poticaj da i sami prihvate križeve svojih službi.