Božićni blagdani, vrijeme je obiteljskog okupljanja, darivanja ali ujedno i prilika za prakticiranje svih onih običaja kojima su nas naučili naši stari. U nekim obiteljima takve vrste nekadašnjih običaja su iščezle, pa se čini da je najradosniji kršćanski blagdan nekako i izgubio tu svoju čar. Nekako danas smo se svi okrenuli modernim metodama, pa se radost Božića svela samo na neke manje bitne stvari, dok su tradicionalni običaji polako iščezli. Vrijeme božićnih blagdana, posebna je radost i za obitelj Dovčak iz Sota. U ovoj obitelji još uvijek se prakticiraju nekadašnji običaji, koji nisu izgubili svoju dušu. A kako je to bilo nekada u Sotu i kako su se mještani pripremali za Božić pričao nam je starosjedilac Sota Mija Dovčak.
Velike pripreme
Pripreme su počinjale tijekom četiri tjedna adventa kada su svi Soćani redovito išli na mise zornice već u ranim jutarnjim satima:
»Tada je vrijeme bilo drugačije. Bilo je puno više snijega, ali to nama djeci nije smetalo. S radošću smo išli svako jutro u crkvu i tako sve do Badnjaka. Na Badnji dan već u ranim jutarnjim satima išli smo čestitati i prosto smo se utrkivali tko će prije stići do susjeda, kumova, rodbine. Bio je takav običaj da djeca uđu u kuću kleknu i kažu: 'Čestit vam Badnji dan, Adama i Evu, da imate puno pilića, prasica, pačića, ovaca i punu kesu novaca', prisjeća se djed Mija: »I onda domaćin uzme kukuruza baci po djeci i mi onda dobijamo orahe i jabuke. I bili smo sretni i zadovoljni onim što smo dobili, jer u to vrijeme nije bilo čokolada i bombona kao danas«.
A u skoro svakoj obitelji u Sotu, već u jutarnjim satima ložila se »furuna«. Toga dana stare žene mijesile su pletenjak, bijeli kruh koji se jeo navečer i na dan Božića.
S. Darabašić
Opširnije u tiskanom izdanju
