Gdje ljame najradije žive? Ovisi koju pitate. Ako, na primjer, pitate ove naše, domaće, odgovor će vjerojatno biti: u zoološkom vrtu – smještaj i hrana osigurani, i to još sve besplatno. Pa treba li vam nešto više u životu, odgovorit će vam domaća ljama egzistencijalističkim protupitanjem. Ako, pak, pitate one strane, odgovor će vjerojatno biti: negdje u planinama, po mogućstvu što višim, Andima recimo – o smještaju ne brinu jer su nomadi, a hranu traže o svom trošku. Ali, imaju ono o čemu sanja svako živo biće: slobodu! Pa treba li vam nešto više u životu, odgovorit će vam strana ljama i nihilističkim i apsurdističkim protupitanjem.
»Nešto između« – baš poput mladunčadi lavova u rujnu 2023. – ovih se dana našlo na cesti između Subotice i Žednika. Naime, portal subotičke.rs koncem prošloga tjedna objavio je kratki video zapis na kom se jasno vidi truplo ljame kako leži pokraj ceste negdje kod Verušića. Oni koji su vidjeli ovaj prizor s pravom se pitaju otkuda je mrtva ljama stigla na to mjesto. Je li to riječ o onoj pravoj, stranoj, koja se – vođena za životinje apsurdističkim duhom avanturizma – iz svoje postojbine zaputila brodom ili avionom pa – iscrpljena dugim putovanjem, gladna i žedna zbog kronične besparice – ispustila dušu baš u ovim krajevima da bi joj se ljudi i mrtvoj istovremeno čudili i divili? Ili je, pak, riječ, o našoj, domaćoj, kojoj je iz tko zna kojih razloga dosadio elementarni egzistencijalizam pa ga je, ni ne znajući da takvo što postoji, zamijenila čistim nihilizmom do doslovce krajnjih granica? Ili je, kako se osnovano dâ pretpostaviti, riječ o nečem trećem čiji se termin češće pronalazi u kaznenom pravu, a rjeđe u filozofskim kategorijama? Jednostavnijim rječnikom kazano, ljudi s pravom sumnjaju da je ljama do svog groba na otvorenom stigla tako što je ili: a) pobjegla od vlasnika ili b) ju je netko tamo donio. Dajući prilog laičkoj istrazi, priklonit ćemo se zagovornicima prve teorije iz jednostavnog razloga u vidu pitanja: zašto bi netko mrtvu ljamu odlagao da ju svi vide kada ju je mogao zakopati bilo gdje? Jer, kao što je poznato, držanje ljame u našim krajevima izvan za to zakonom propisanih mjesta (kao što je, recimo, zoološki vrt) je kazneno djelo pa bi onda potencijalni vlasnik morao biti iznadprosječno glup da takvo truplo isporuči javnosti na uvid.
Misterija mrtve ljame – baš poput onih lavića u rujnu 2023. – time, međutim, nije okončana. Dapače, tek je povećana. Iako u napisanim komentarima čitatelja – i u neizgovorenim mislima velikog broja ljudi, dodat ćemo – ne jednom prozivano, rukovodstvo Zoološkog vrta do sada nije izašlo u javnost i jasno i glasno reklo »ljudi, to nema veze s nama«, skidajući verbalno sa sebe makar sloj debelih naslaga sumnje da se uginula ljama oko Subotice ne može naći tek tako, odnosno makar bez njihovog znanja. Misteriju mrtve ljame dodatno pojačava i šutnja Policijske uprave u Subotici čiji djelatnici također, ni tjedan dana od otkrića strvine, nisu izašli u javnost i glasno i jasno rekli »ljudi, upoznati smo s predmetom i intenzivno tragamo za odgovornima za ovo djelo«, skidajući verbalno sa sebe makar sloj debelih naslaga sumnje da se uginula ljama oko Subotice ne može naći tek tako, odnosno makar bez njihovih predznanja iz debelih dosjea. Bez obzira na protok vremena (ili možda baš zbog toga) javnosti se nije obratio ni prvi vjernik ovozemaljskog Svetog Trojstva da jasno i glasno kaže »ljudi, ovo što se događa s mrtvim životinjama kod nas nije normalno i zbog toga i od rukovodstva Zoološkog vrata i od policije tražim da se promptno izjasne o tome«, skidajući verbalno sa sebe makar sloj nagomilane gorčine za ono što je za mandata i učinio i nije a trebao je. Nije se, naravno, javnosti obratio ni potencijalni gazda koji bi ispovjednim tonom rekao »ljudi, ja sam kriv, bila je kod mene, nisam baš vodio računa o njoj pa je, sirotica, pobjegla«, skidajući verbalno sa sebe makar sloj debeloga gnjeva što se kod građana nakupio zbog brojnih nepoznanica vezanih za egzotičnu faunu čiji je epicentar na Paliću. Pa koliko god poremećen bio, toliko ipak glup nije da prizna takvo što. 
I što bi – baš poput slučaja s malim lavovima u rujnu 2023. – nakon pronalaska mrtve ljame na Verušiću mogao glasiti zaključak ove tužne i ruže priče? Odmah filozofski recimo, ima ih »mali milion«, ali se jedan izdvaja: u nedostataku uređenih institucija sudbina živih bića u oboljelom društvu izjednačena je sa strvinom promrzlog vrapca pokraj staze u Dudovoj šumi.
Z. R.