Jeste da je fraza, ali zbilja ova bronca, s obzirom na sve okolnosti tijekom nedavno završenog Europskog prvenstva u rukometu za muškarce, ima najsjajniji odsjaj. Borba za zlato izgubljena je u polufinalnom duelu protiv Njemačke, ali je tijesna pobjeda protiv Islanda u malom finalu za broncu nadoknadila sve. I donijela puno radosti.
Borba protiv svih
Iskreni istup izbornika Dagura Sigurdssona na tiskovnoj konferenciji nakon selidbe iz Malmöa (Švedska) u Herning (Danska), u kome je izrazio golemo nezadovoljstvo zbog tretmana hrvatske reprezentacije od strane organizatora ovog šampionata Starog kontinenta, izazvao je solidan medijski potres. Jer, Hrvatska je prvo u samo 22 sata igrala dva uzastopna i iznimno teška susreta druge faze. Nakon svega toga igrači su premoreni (spavali i na podu) putovali četiri sata autobusnim prijevozom do Danske, gdje su bili smješteni čak 40 km od grada i dvorane u kojoj će igrati polufinale i finale. Umor je učinio svoje u prvom susretu, polufinalu protiv uvijek neugodnih Nijemaca i poraz je bio, čini se, neminovan. Ali, još jedan duel protiv Islanda, ovog puta za broncu, bio je neka druga priča. Hrvatska je i tu imala protiv sebe gotovo cijelu dvoranu ispunjenu danskim navijačima koji su čekali finale protiv Njemačke, no navijanje manjeg ali glasnijeg navijačkog dijela hrvatske publike na koncu je bilo od izuzetne važnosti. I bronca se zasluženo našla na prsima najboljih hrvatskih rukometaša.
7 pobjeda – 2 poraza = bronca
Vratari: Dominik Kuzmanović (Gummersbach), Matej Mandić (Magdeburg), Dino Slavić (Limoges), lijeva krila: David Mandić (Melsungen), Marin Jelinić (Pick Szeged), desna krila: Mario Šoštarić (Pick Szeged), Filip Glavaš (Zagreb), pivoti: Veron Načinović (Kiel), Leon Šušnja (Wisla Plock), Josip Šimić (Wetzlar), Zlatko Raužan (Sesvete), lijevi vanjski: Tin Lučin (Nexe), Zvonimir Srna (Montpellier), Marko Mamić (Leipzig), Leon Ljevar (Slovan Ljubljana), Diano Neris Ćeško (Izviđač), srednji vanjski: Luka Cindrić (Veszprém), Ivano Pavlović (Zagreb), desni vanjski: Ivan Martinović (Veszprém), Mateo Maraš (PSG), Luka Lovre Klarica (Zagreb), Patrik Martinović (Kadetten Schaffhausen).
Ekstremno naporni i energetsko zahtjevni sustav natjecanja na ovom EP-u, uz činjenicu kako je Hrvatska startala posljednja s dva dana zaostatka, donio je nevjerojatni turnus od devet susreta u dva tjedna. Jednačina iz međunaslova pokazuje odličan učinak od sedam pobjeda (Gruzija 32:29, Nizozemska 35:29 – skupina I, Island 30:29, Švicarska 28:24, Slovenija 29:25, Mađarska 27:25 – skupina II i malo finale za broncu Island 34:33 ) i samo dva poraza (Švedska 25:33 – skupina I i polufinale Njemačka 28:31). Konačni zbir donio je veliku i sjajnu brončanu europsku medalju (EP Danska, Norveška i Švedska), koja donosi uspješni rezultatski slijed nakon svjetskog srebra iz 2025. godine (SP Hrvatska).
Faktor izbornik
S dva uzastopna odličja na velikim natjecanjima izbornik Dagur Sigurdsson stao je rame uz rame s najuspješnijim svojim prethodnicima na čelu muške rukometne reprezentacije Hrvatske. Lino Červar je još uvijek neprikosnoven sa zlatnim medaljama na SP (Portugal 2003.) i Olimpijadi (Atena 2004.) te još nekoliko srebra (SP 2005. i 2009., EP 2008., 2010. i 2020.), ali karizmatični Islanđanin s hrvatskom adresom polagano se priključuje svojim ostalim reprezentativnim izborničkim kolegama (Zdravko Zovko – srebro na SP i bronca na EP), Slavko Goluža (tri bronce – EP i Olimpijada 2012. i SP 2013.) Budući da je »tek startao«, u budućnosti je realno za očekivati i još sjajnija odličja od ovog vrhunskog rukometnog stručnjaka (zlato na EP 2016. i bronca na Olimpijadi u Rio de Janeiru 2016. s Njemačkom). Jer ova reprezentacija Hrvatske je mlada i pred njom je još puno velikih natjecanja...
D. P.
