Moj omiljeni putopisac Snežana Radojičić nakon kraće pauze vratila se na svjetsku scenu pedaliranja, i to ni manje ni više nego s ciljem da na svom dvokotaču prijeđe Australiju. Ako sam dobro ispratila, ova će tura biti pomalo drugačija jer će uključivati i veslanje, ali ne želim trčati pred samu realizaciju, to prepuštam onima koji je prate da, kao i ja, uživaju u svakodnevnim novostima koje u našu vremensku zonu stižu kao pozdrav za dobro jutro.
Njezino pisanje, ali prije svega način života i trenutačno putovanje, potaknuli su me da se i mi u ovom broju zaputimo prema njezinoj sadašnjoj destinaciji, najmanjoj saveznoj državi Australije, i po površini i po broju stanovnika.
Na samom jugu Australije, odvojena tjesnacem Bass, leži Tasmanija, otok koji kao da je odlučio usporiti vrijeme. Iako administrativno pripada Australiji, Tasmanija ima vlastiti karakter, ritam i identitet. Ovdje se gradovi brzo tope u divljinu, a priroda je glavna urednica svakodnevice.
Tasmanija je australska savezna država s nešto više od 570 tisuća stanovnika, što je čini najređe naseljenim dijelom kontinenta. Glavni grad Hobart jedan je od najstarijih australskih gradova, ali i jedan od najopuštenijih, kolonijalna arhitektura, živahna kulturna scena i pogled na rijeku Derwent stvaraju dojam grada koji zna živjeti sa svojim okruženjem, a ne protiv njega.
Prirodne ljepote Tasmanije ono su zbog čega se dolazi i ostaje bez daha. Gotovo 40 posto otoka zaštićeno je kao nacionalni park ili svjetska baština UNESCO-a. Cradle Mountain – Lake St Clair National Park simbol je tasmanijske divljine: planinski vrhovi, ledenjačka jezera i šetnice koje vode kroz krajolike koji djeluju netaknuto. Freycinet National Park poznat je po Wineglass Bayu, jednoj od najfotografiranijih plaža na svijetu, dok zapadna obala skriva surove, gotovo mistične prizore prašuma i obale oblikovane vjetrom i oceanom.
Tasmanija je i raj za ljubitelje hrane. Hladnija klima i čista priroda stvaraju idealne uvjete za lokalne proizvode. Obvezno treba probati svježe kamenice, losos, sireve s malih farmi i tasmanijski med. Otok je poznat i po vrhunskom viskiju, craft pivu i vinima iz doline Tamar. Hrana se ovdje ne servira samo na tanjuru, ona je dio krajolika i priče.
Uživanje na Tasmaniji često znači boravak na otvorenom. Planinarenje, kajakarenje, promatranje divljih životinja i duge vožnje uz obalu dio su svakodnevice. Posebno iskustvo je susret s tasmanijskim vragom, endemskom vrstom koja je postala simbol otoka. Za one koji vole sporiji tempo, lokalne tržnice, galerije i male destilerije nude drugačiji oblik istraživanja.
Najbolji način da se Tasmanija doživi, u slučaju da ne planirate pedalati, je automobilom. Ceste vode kroz raznolike pejzaže, a udaljenosti su dovoljno kratke da se u jednom danu može prijeći s planina na obalu. Putovanje bez stroge satnice ovdje ima smisla, Tasmanija nagrađuje one koji joj dopuste da ih vodi.
Tasmanija nije destinacija za brze checkliste. Ona je mjesto za one koji žele osjetiti prostor, tišinu i autentičnost. Otok koji ne pokušava impresionirati, ali to čini, iznova i iznova. 
Najveća mana ovakvih destinacija je što su nam jako daleke, pa je sjajno što ih možemo doživljavati i čitajući o njima. Ako niste, zapratite Snežu i pratite njene priče kroz Australiju, a ja se nadam da ću jednom i ja napraviti priliku i pisati izveštaje s ovog dalekog kontinenta.
Gorana Koporan