Statistike nam govore kako je kršćana mnogo u svijetu, ali svijet izgleda kao da čovjek živi bez Krista. Ljudi pate, nepravda je svuda oko nas, bogati ne mare za siromašne, nitko ne želi pomagati, svatko gleda samo osobnu korist, nasilje više nije rijetkost, te stalno prijeti izbijanje novih ratnih sukoba među narodima. No, kršćanstvo je rasprostranjeno po cijelom svijetu. A po svemu što vidimo globalno, pa i u svojim malim zajednicama, sve izgleda kao da svijet ne pozna Krista. Kritiziramo ono što vidimo, pitamo se zašto su ljudi takvi, gdje su vjernici. Ipak, to je svijet u kojem smo i mi vjernici, u kojeg i mi trebamo donijeti Krista i navijestiti Evanđelje.
Lako je kritizirati, gledati druge i osuđivati njihova djela i izbore. No, kršćansko poslanje nije kritiziranje, nego djelovanje. I možemo mi mijenjati svijet, ali ne na način na koji to obično radimo, upiranjem prsta i pronalaženjem tuđih grijeha i propusta. Kršćanin mijenja svijet mijenjanjem sebe, pronalaženjem svojih mana i propusta, te nastojanjem da svakoga dana bude bolji svjedok Evanđelja. Mi trebamo biti primjer po kojem će svijet vidjeti kako se živi po Božjoj riječi te oni koji će donijeti drugima Kristovu ljubav.
Božji suradnici
Živjeti kršćanski nije nešto apstraktno i nedostižno, što običan čovjek ne razumije, nešto što je za obrazovane, filozofe i teologe. To je vrlo konkretna stvarnost u kojoj se svi nalazimo. Bog želi od nas samo ono što možemo učiniti. Tako je još od Starog zavjeta pa do danas.
Već u Starom zavjetu on traži od ljudi da čine dobro. Onaj tko pomogne siromahu, pritekne u pomoć čovjeku u potrebi bit će blagoslovljen od Gospodina. Tako prorok Izaija poručuje narodu (usp. Iz 58,7-10) Bog je i danas naklonjen onima koji čine dobro, jer oni su donositelji njegova kraljevstva, navjestitelji radosne vijesti. Po dobroti i ljubavi njegovih vjernika Božja prisutnost očita je u svijetu. Jer, mi smo njegovi suradnici, on nas šalje nevoljnicima, da preko nas pomogne onima koji pomoć traže. A ako otvrdnemo svoje srce za čovjeka u potrebi odbijamo surađivati s Bogom, kakvi smo vjernici, kakvi smo svjedoci Evanđelja, ako ne želimo izaći iz svoje komfor zone i staviti se na raspolaganje Bogu i čovjeku u potrebi? Imamo li pravo kritizirati one koji oko nas čine loše i ne mare za potrebe svoga bližnjeg? Na nama je dati primjer svojim životom, mijenjati druge, ne prodikama i prozivkama, nego djelima.
Učiniti svijet boljim mjestom
Evanđelist Matej prenosi nam Isusove riječi: »Vi ste sol zemlje.« »Vi ste svjetlost svijeta.« (Mt 5,13a.14a) Sol čini hranu jestivom, a svjetlost razgoni tamu. To je i naša zadaća u ovom tužnom svijetu. Učiniti život ljepšim, otjerati tamu tamo gdje se nalazimo. Ponekad je za to potrebno odreći se samoga sebe, ostaviti po strani svoje planove i ideje, otrpjeti po neku neugodnost, ali to je nužno da bi ispunili svoje kršćansko poslanje. Tamo gdje vjernik živi svoju vjeru svijet je bolje mjesto, više ljudi ima osmijeh, jer osjeti ljubav svoga Boga, preko ljubavi bližnjega. Evanđelje se naviješta životom, riječi nisu dovoljne, ponekad čak nisu ni potrebne. Takav navještaj naša je suradnja s Bogom.
Nekad nam se čini da nismo za to sposobni, nismo dovoljno jaki živjeti Evanđelje tamo gdje ga gotovo nitko ne živi. Onaj blagoslov od Boga koji obećava Izaija, zapravo je snaga za takav život i radost kada vidimo da naš život po Evanđelju donosi promjene u ovaj svijet, iako je to tek naš mali svijet koji nas okružuje.
