Poljoprivreda je na našim prostorima uvijek u određenom fokusu medijskog interesa, ali nažalost često se o njoj čuje najviše kroz prosvjede poljoprivrednih proizvođača i borbu za bolje uvjete privređivanja. Još jedna kalendarska godina je na izmaku, žetva je obavljena i sumiraju se ovogodišnji prinosi. Predsjedavajući UO Asocijacije poljoprivrednika i Saveza udruženja poljoprivrednika svih grana poljoprivredne proizvodnje s područja Srbije Miroslav Kiš i sam je poljoprivredni proizvođač i najbolje je upućen u suvremenu problematiku ovdašnjeg agrara.
HR: Što je osnovni cilj djelovanja Asocijacije poljoprivrednika?
Primarni cilj je isticanje naših problema prema javnosti i institucijama, kako na lokalnoj tako i na republičkoj razini. Svim referentnim tijelima pokrajinske i republičke vlasti se obraćamo kako bismo na najbolji način pokušali zaštititi naše interese u pogledu obavljanja naših djelatnosti, jer je u svijetu opće poznata praksa da neposredni poljoprivredni proizvođači kroz razne vidove organiziranja najbolje znaju i mogu se izboriti za svoja prava.
HR: Čini se kako sve u dijalogu s državnom upravom započinje na pitanju poticaja...
Poticaju predstavljaju jedan ustaljeni mehanizam pomoću kojeg se dodatno potiče proizvodnja na određenom području, što je već odavno ustaljena europska praksa, a provode se u vidu dodatnog davanja po hektaru zemlje, grlu stoke ili pak u svezi pojedinih investicija u mehanizaciju. Poražavajuća je činjenica, iznijeta na jednom nedavno održanom agro forumu, kako mi u odnosu na nacionalni proračun imamo 2,5 puta manje izdvajanje za agrar i to je potvrda kako naša vlada u kontinuitetu ne razumije potrebe odnosa prema poljoprivredi i selu (ruralni razvoj). Želimo li zadržati ljude na selu, mora se mnogo više ulagati u poljoprivredu, jer samo se odgovarajućim državnim ulaganjem može osigurati konkurentnost poljoprivredne proizvodnje i svih pratećih djelatnosti.
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
