Ovoga tjedna u organizaciji tri skandinavske države (Švedska, Danska i Norveška) počelo je Europsko prvenstvo u rukometu za muškarce, na kojemu je fokus hrvatske sportske javnosti usmjeren, naravno, na nacionalne miljenike – momčad svjetskih viceprvaka. Ali, ovoga puta izbornik Dagur Sigurdsson imat će mnogo težu zadaću. Na Euro stiže kao papirnati favorit (teret prijašnjih rezultata), a objektivno ima na raspolaganju jednu posve novu momčad i još bez svog dugogodišnjeg kapetana – reprezentativno umirovljenog Domagoja Duvnjaka. Stoga je ovo EP u biti jedan veliki upitnik i potpuna nepoznanica kolike su realne mogućnosti aktualnog igračkog kadra.
Dva pripremna poraza
Iako je običaj birati nešto slabije protivnike finalnim pripremnim susretima pred određeno veliko natjecanje, izbornik Hrvatske odlučio je ovoga puta testirati svoju momčad protiv reprezentacije Njemačke, aktualnog olimpijskog viceprvaka. Zašto je tako odlučio samo on zna, ali su mu porazi u oba prijateljska susreta (29:32 i 27:33) zasigurno donijeli dosta nedoumica glede sastava i taktičkih postavki u Švedskoj. Prema prikazanoj igri ne može se uvidjeti potpuna slika mogućnosti ove pomlađene reprezentativne vrste, jer dvostruki ogled protiv Njemačke nije i nikako ne mora biti apsolutno stvarna slika realnih mogućnosti na predstojećem EP-u. Jer aktualne viceprvake svijeta prvo očekuju susreti protiv dvije objektivno znatno slabije momčadi (Gruzija i Nizozemska) i tek u ovim susretima moći će se vidjeti i uvidjeti mogućnosti Hrvatske na summitu najboljih reprezentacija staroga kontinenta. Konačno, ona prava slika bit će u finalnom duelu kvalifikacijske skupine E, susretu protiv jednog od domaćina, Švedske. Tek tada bi se moglo govoriti o stvarnim mogućnostima momčadi koja nosi teško breme svojih velikih prethodnika.
San o medalji
Hrvatski muški rukomet jedan je od najtrofejnijih nacionalnih momčadskih sportova, koji uz vaterpolo jedini ima u svojoj riznici naslove svjetskih i olimpijskih prvaka, ali za razliku od kolega iz bazena, u svojoj riznici još uvijek nemaju europsko zlato. Bilo bi zbilja neobjektivno, s obzirom na »obzire« i aktualni igrački kadar, govoriti kako je tekuće EP u Skandinaviji prilika za popunu te trofejne praznine. Konačno, Hrvatska na papiru važi za tek sedmog favorita za naslov, ali u srcima svih svojih navijača ona mora uvijek biti ona koja može i nemoguće. San o medalji (bilo kojeg sjaja) ipak postoji dokle god se bude igralo, što bi bio zbilja veliki uspjeh ove nove momčadi za koju nastupaju već etablirani rukometaši, ali i oni koji se tek trebaju internacionalno etablirati. No, neka sve ide polako prema tome cilju. Prvo treba proći skupinu, a potom i izboriti plasman u borbu za medalje.
D. P.
