Nalazimo se u božićnoj osmini. Neki će reći najljepše vrijeme u godini. A zašto je najljepše? Obitelji su na okupu, svi naši rođaci i prijatelji rasuti po svijetu, sada su s nama, ulice gradova blještave su od mnoštva lampica, sve je u blagdanskom duhu. Osjeća se radost, drukčija povezanost među ljudima, bliskost, koja tijekom godine izostaje. Inače teško nalazimo vremena jedni za druge, a sada se okupljamo s rodbinom i prijateljima. Odakle ta radost, taj posebni osjećaj blizine, to posebno ozračje koje ne nalazimo tijekom godine. To je dar novorođenog Boga, koji pokazuje zašto je došao na zemlju. On dolazi i donosi ljubav i mir, donosi radost narodima, jer njegovo rođenje početak je našeg spasenja. Nikakve lampice, ništa materijalno ne može nam donijeti takvo lijepo ozračje, ne može učiniti da se osjećamo tako posebno, nego jedino Spasitelj koji dolazi među nas.
Po uzoru na Mariju
U tom posebnom ozračju ispraćamo jednu godinu i ulazimo u drugu. Ljudi početak godine doživljavaju kao jedna nov početak u svome životu. Žele promjene na bolje u poslovnom i u privatnom smislu, žele da loše stvari ostave iza sebe, a da se dogodi nešto novo i lijepo. I dok smo u vremenu došašća, od kojeg je prošlo tek tjedna dana, nastojali mi postati novi i drukčiji, na početku nove godine naše želje za novim su usmjerene na neke svjetovne stvari, najčešće materijalne. U došašću smo nastojali biti bliži Bogu, rasti u duhovnosti, a sada, samo tjedan dana kasnije, sve to zaboravljamo, iako početak nove godine doživljavamo kao novu šansu u svome životu.
Crkva na samom početku godine slavi Mariju Bogorodicu. Ona na nam u vrijeme koje doživljavamo kao novu priliku treba biti uzor i vodilja. Ona koja je Bogu rekla »da« i kad nije razumjela što se događa, koja je imala povjerenja i kada je sve izgledalo beznadno i komplicirano, koja nije mrmljala na Boga što je dopustio da se njegov Sin rodi u štali, niti kad ga je gledala raspetog na križu. Prihvaćala je Božju volju s pouzdanjem. U svjetlu Marijine vjere, početak još jedne godine prilika je da postanemo novi, ali u duhovnom smislu, da nastavimo ono što smo započeli u došašću, osnaženi onim osjećajem Božje blizine i ljubavi koju smo doživjeli na Božić. Bog želi nas nove u novoj godini, daje nam još jednu šansu za novi početak. Ali ne novi ja, kako propagiraju nekakvi časopisi i društvene mreže, nego novi kakvog me želi Bog. Novost je to koja prihvaća Kristovu žrtvu, koja shvaća otajstvo njegova rođenja u štali na slami, koja pred veličinom Božje ljubavi iskazane u malom djetetu koje leži u jaslama, ne može nastaviti živjeti po starom.
Duhovno putovanje
Slavimo uskoro sveta tri kralja. Oni su prepoznali Božji znak na nebu i zaputili se na dalek put u nepoznato slijedeći taj Božji znak, kako bi se poklonili Kralju svih kraljeva. Prate zvijezdu, ne žaleći se, isto kao Marija, na sve ono što ih putem muči, nego hitaju pronaći Kralja. Zaputimo se u novoj godini na duhovno putovanje prateći put koji nam je Krist pokazao. Putovanje kraljeva nije moglo biti lako, tako ni naše duhovno putovanje koje nas treba dovesti do Boga ne može biti bez prepreka, ali pred očima treba imati cilj, treba ići za »zvijezdom« i ne dozvoliti da nas s toga puta skrene bilo što što je prolazno, koliko god primamljivo izgledalo. Zato nastavimo ići duhovnim putem, koji smo počeli u došašću, ustrajnošću kraljeva i s Marijinim pouzdanjem, jer nam Bog daje još jednu priliku prihvatiti spasenje koje nam donosi njegov Sin.
