Slavimo Božić, radosni zbog ljubavi koju nam je Bog iskazao postavši jedan od nas i to na potpuno neočekivan način. Naše proslave i prikazi Kristova rođenja predstavljaju ovaj događaj na idiličan način. Iako su slama, jasle i životinje prisutne, sve je blistavo i lijepo. Atmosfere naših proslava ne otkrivaju svu dramatičnost ovog događaja, te brigu Marije i Josipa da na dostojan način ispune ono što im je Bog povjerio. Ništa ljudsko ne može omesti Božje planove. Bog je uvijek sa svojima, zato: »Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama!« (Ps 128,1).
Ostvarenje plana
Marija je pristala na Božju volju, ali je ostala zbunjena, jer nije mogla zamisliti kako će sve to biti. Izložila se smrtnoj opasnosti, jer trudna djevojka bez muža zaslužuje kaznu prema tadašnjim zakonima. S druge strane, Josip je na mukama, zaručnica mu je trudna, kako da je otpusti bez previše štete, jer i on zna koliko je to opasno za nju. Iz ljudske perspektive sve je komplicirano, bez rješenja. Kako će Josip vjerovati Mariji da će roditi Božjeg Sina, pa tko bi u to povjerovao? Kao da bi Mesija došao na svijet na takav način, kao djetešce koje će roditi jedna obična, skromna djevojka. Tako je, ako čovjek gleda iz svoje perspektive. Ali Bog se brine oko svoga plana pa šalje anđela i Josipu, koji mu pojašnjava Marijinu situaciju.
I kada se sve činilo riješeno i uređeno, izlazi careva naredba o popisu, te moraju poći u Betlehem. Opet briga i neizvjesnost. Dalek i težak put koji moraju prijeći. A onda, kada uspijevaju stići do Betlehema, za njih nema mjesta ni u jednom prenoćištu, nitko nema krevet za majku Božjeg Sina. I nova agonija, briga i neizvjesnost. Utočište pronalaze u štali, smještaj koji nije dostojan čovjeka, a baš tu se rađa Božji Sin. Marija i Josip to nikada ne bi odabrali za mjesto rođenja Spasitelja, ali Spasitelj to sam izabire, jer on ima planove drukčije od ljudskih, on gleda na ono na što ljudi ne gledaju. Ljudi žele udobnost, žele dati najbolje u materijalnom smislu, a Bog želi pružiti ljubav i omogućiti spasenje. A ovdje u štali to može pokazati svim staležima, od pastira do kraljeva. Zato se i pobrinuo da se baš na taj način dogodi njegovo rođenje.
Sve je po Božjoj zamisli
I opet briga, najveća do sada, Herod želi ubiti dijete. Osmislio je plan koji se čini savršen, ne može propasti. No, može li čovjek ugroziti Boga i njegove planove? Naravno da ne može. Sve se događa onako kako Bog želi. Anđeo upućuje Josipa na bijeg u Egipat dok opasnost ne prođe. Tako se ispunilo sve što je najavljeno po prorocima i sve što je Bog u svom naumu zamislio. Čovjekovo spasenje, iako se činilo ugroženo, to nije bilo, jer Bog se za sve pobrinuo. Niti jedna opasnost nije to uistinu bila, već je bila situacija u kojoj je Bog želio pokazati svoju brigu i svoju moć, želio je pokazati da je on iznad svijeta, iako u njega dolazi, te da je uz one koje je odabrao za svoje suradnike.
On tako želi biti uz nas i roditi se u našem srcu. Pripraviti mu mjesto teško je i puno protivština, ali blago onome koji se uzda u Gospodina, jer Gospodin naš trud i želju da mu ugodimo uvijek okreće na dobro, okreće na to da naše srce postaje njegov dom. Ako mi to želimo, oko toga se trudimo, on će nam pomoći da se to i dogodi. A je li se dogodilo, pokazat će mir i ljubav koje osjetimo tijekom ovih blagdana, i ne samo sad, pokazat će da je Bog bio uz nas u našim borbama i nastojanjima da mu se približimo, jer on svoje ne napušta, nego vodi.
