Nema generacije učenika, pa tako ni razreda, a izuzetak mogu činiti tek poneka odjeljenja, da među vršnjacima ne sjedi jedan ili više notornih neradnika ili pak dibidusa koji tijekom godine u dnevnik ne skupljaju ništa drugo do li bugera. Pa se onda iznenada opasno približi kraj godine i naš ti se dibidus sjeti kakvo mu je stanje s ocjenama, pa odjednom teka ispunjena domaćim zadacima, njegove ruke prve u vis kada se odgovara; nabiflo je i fotosintezu i slavensku antitezu, i to do njihove treće potencijale. Pa se onda nastavnik, potaknut euforičnom emaptijom cijelog razreda (dajte mu dva, dajte mu dva!), počne i sam preispitivati: treba li cijeniti završni rad ili u obzir uzeti i kontinuirani nerad? Tako je to bilo, a tako će vjerojatno uvijek i biti kada je riječ o djeci.
U slučaju lokalne samouprave kraj godine znači ipak nešto drugo, a i kriteriji za ocjenjivanje trebali bi biti mnogo stroži. U konkretnom slučaju, dakle kada je riječ o subotičkoj lokalnoj samoupravi, ne manjka namrgođenih učitelja, i to s pravom. Tako se recimo na samom početku godine, iznerviran studentskim prosvjedima, za odgovaranje javio gradonačelnik Subotice Stevan Bakić, nazvavši dekane Ekonomskog i Građevinskog fakulteta Aleksandra Čučkovića i Milana Trifkovića bitangama, a kasnije i fukarama. Zato što su stali na stranu studenata. Ista je osoba istim povodom nešto kasnije na opće iznenađenje i zgražanje javnosti na Banijskom prelu prva uočila da su »ustaše ponovo među nama«. Valjda zato što je izjava dana u sklopu izvannastavnih aktivnosti, gradonačelnik ju je kasnije pokušao popraviti odgovorom da nije riječ bila o svim Hrvatima kao nacionalnoj kategoriji nego o običnoj alegoriji.
Brojne izvannastavne aktivnosti, kao što je poznato, dobrim dijelom ove godine odvijale su se i u učionicama i na ulicama ove zemlje pa tako i Subotice. Najveća od njih bila je ona 17. svibnja, kada se u Suboticu slilo na tisuće gostiju iz ostalih dijelova Srbije na cjelodnevni prosvjed, a čelnici lokalne samouprave – baš poput njihovih kolega iz ostalih gradova – pokazali su da, samo kada to hoće, nisu nikakvi domaćini. Umjesto da umornim studentima, koji su pješačili ili biciklima stigli u naš grad, ponude mogućnost da prespavaju u Dvorani sportova, Novoj općini ili bilo kom drugom većem zatvorenom objektu, povukli su se, da parafraziramo gradonačelnika, u mišiju rupu i stvar prepustili gostoprimstvu Subotičana i dobroj volji ravnateljice Osnovne škole 10. oktobar Melinde Đurić Kiš. Koja je zbog toga koncem kolovoza razriješena dužnosti. Baš kao i njen kolega Iso Planić u Politehničkoj školi, koji je imao stopostotnu podršku kolega, ali ne i lokalne samouprave jer nije bio dovoljno tvrd prema profesorima koji su bili u obustavi nastave.
S rijetkim ispadima gradonačelnika i predsjednika Saveza vojvođanskih Mađara Bálinta Pásztora, lokalna samouprava svoj je nerad branila onako kako to uvijek čine učenici koji se nisu spremili za nastavu – šutnjom. Šutjeli su i kada je riječ bila o otkazivanju usluga Javnog komunalnog poduzeća Čistoća i zelenilo za održavanje Festivala zanatskog piva 4. i 5. srpnja, pa su građani o svom trošku istih datuma održali Festival inatskog piva, a šutjeli su i šute i u mnogo ozbiljnijim prilikama. Šutnja je, recimo, odgovor predsjednika Skupštine grada Dániela Gyivánovitya na zakonite zahtjeve zborova građana da raspiše izbore za 37 mjesnih zajednica u Subotici, i to iz jednostavnog razloga: zakonski rok trajnosti aktualnima je istekao još malo pa tri godine! Šuti i kompletna lokalna samouprava na vapaje dijela građana Subotice u Mjesnoj zajednici Pješčara koji svako malo obijaju pragove Gradske kuće ne bi li nekome od lokalnih bogova smekšali srce do mjere da zamisli kako je to živjeti jedan dan bez čiste i ispravne vode, a ne desetljećima gledati kako iz bunara teče žuta tekućina puna željeza i tko zna čega još, u tome se kupati i ne daj bože kuhati ručak.
K’o najgori ponavljači šutjeli su čelni ljudi lokalne samouprave na ogoljeni fašizam koji se tijekom studenoga odvijao na ulicama grada: i kada je riječ o prosipanju crvene farbe na kuće, i kada je riječ o prebijanju njihovih sugrađana, i kada je riječ o paljenju automobila. Sva nepočinstva, za to postoji i više negoli osnovana sumnja, urađena su iz ideoloških pobuda, a moguće i po nečijem nalogu.
Iako je prošla za tili čas, kako vidimo, stalo je sasvim dovoljno materijala da se na koncu dâ konačna ocjena učenicima iz Gradske kuće i njihovim kolegama u izmještenim odjeljenjima. Sudeći prema njihovim odgovorima, a još više šutnji, za ovaj period nisu zaslužili ništa drugo do li čistu opomenu. Znači – keca ko vrata! Konačnu ocjenu dobit će na izborima.
Z. R.