Došašće se polako završava, proslava rođenja našeg Spasitelja sve je bliže, preostao je tek koji dan. Svatko se pripremio najbolje što je mogao. Zato nas ni evanđelje više ne opominje, nego sada govori o događajima koji pripravljaju Mesijino rođenje.
Njegovo rođenje je početak našeg spasenja, početak ispunjenja proročkih obećanja i izraz divne Božje ljubavi prema grješnom čovjeku. Zato je ovo za nas ljude radostan događaj, jer njime započinje naše otkupljenje, Krist dolazi da spasi nas, kako kaže poznata pjesma. Silazi s neba na zemlju radi nas koji smo posrnuli i ne možemo iz gliba grijeha ustati sami, bez njegove milosti. Pripravljali smo se tjednima za proslavu Božića, jer samo pripravljeni, raskajanog srca, koje je spremno prihvatiti Božju ponudu spasenja, možemo shvatiti istinsku veličinu ovog događaja.
Rodio se Mesija
Krist dolazi među nas kako bi nam približio Očevu ljubav, koja svoj vrhunac ima u njegovoj žrtvi na križu. Bog se do tada ljudima činio dalek. Bilo im je teško osjetiti njegovu blizinu, unatoč brojnim čudima koja im je pokazao. Često su mrmljali i okretali se od njega nekim lažnim bogovima. Pa iako im je pomagao u trenucima velikih nevolja, oni bi se nanovo vraćali na krive putove. Zato Bog odlučuje doći među ljude, postati jedan od njih. Bude li mu na taj način blizak, čovjek će ga lakše prihvatiti, lakše će razumjeti njegovu ljubav, znat će da ga Bog razumije, jer je i sam bio čovjek.
Mesija je najavljivan stoljećima prije nego je došao. Izraelci su očekivali njegov dolazak, ali su ga zamišljali drukčije od onoga kako se dogodio. Godine iščekivanja te teška povijesna situacija rasplamsavale su njihovu maštu i povećavale nestrpljenje glede Mesijina dolaska. U njihovim zamislima on je postao politički oslobodilac, koji će ugnjetavani izraelski narod spasiti od rimskog okupatora. Budući da je Božji poslanik, njegov dolazak je, prema tadašnjoj logici, trebao biti u moći i slavi. A Bog djeluje onako kako se nitko nije nadao. Dijete se rađa u štali na rubu grada. To dijete je Bog, očekivani Mesija koji će spasiti svijet. A to spasenje neće biti političko, nego mnogo značajnije, spasenje od grijeha za život vječni.
Došla je Ljubav
Skromnost u kojoj Bog dolazi među ljude izraz je veličine ljubavi prema svakom čovjeku, kao što dječji igrokaz kaže: »Noćas je ljubav na zemlju došla, Bog je postao dijete…«. U događaju koji slavimo nije bilo sjaja, ni luksuza, nikakve moći i slave, kao što se očekivalo, ali zasjala je Božja ljubav, koja će svoju puninu očitovati na križu.
Promatramo u ove dane žrtvu Božju. Ta žrtva započinje rođenjem u štali. Nije tako morao, ali je to odabrao. Božji Sin čovjeku postaje najbliži ako započne život na zemlji baš kao i svaki čovjek. A dolazak u štali, a ne na mjestu kakvo bi ljudi odabrali za dolazak Mesije, poručuje svakom čovjeku da ga Bog želi u svojoj blizini, da njegova ljubav nije za nekog, nego za svakog.
Svjesni ove divne poruke Božića, ljudi mu se oduvijek raduju. U toj radosti napravili su od njega najsjajniji blagdan, pa nam se dogodilo da je sjaj ukrasa i lampica zasjenio događaj rođenja Spasitelja. U ovim danima pred Božić sjetimo se ponovno koliku je ljubav očitovao Bog rodivši se u štali, koliko nam je želio postati blizak i ući u dom i u srce svakoga od nas. Zato u ovogodišnjoj proslavi Božića stavimo u središte našega Boga, čije rođenje proslavljamo, ne zaboravljajući nikad da nas on uvijek čeka raširenih ruku, kao što je nekoć dočekao i pastire i kraljeve.
