Vječna je dilema koja je izreka primjerenija: »Nije važno tko kaže, već što kaže« ili pak »Nije važno što kaže, već tko kaže«. Istina je, međutim, da u oba slučaja njihovu validnost određuju trenutačne okolnosti. Kao što je to, recimo, u slučaju priopćenja Sekcije prijevoznika pri Udruzi zanatlija iz Subotice, jer nije riječ o »second hand« vijesti, već o onoj iz prve ruke kojoj bi parirati mogla jedino ona od djelatnika Javnog komunalnog poduzeća Čistoća i zelenilo. Dakle, u oba slučaja u ravnopravnom su opticaju upitne zamjenice »tko« i »što«, a presudna okolnost koja utječe na njihovu validnost je sama priroda obavljanja posla, jer se i jedni i drugi svakodnevno bave odnošenjem otpada. Stvar je samo u tome što prvi otkrivaju detalje problema, a drugi ga šutnjom zatrpavaju jer se priopćenje Sekcije prijevoznika – iako ukazuje na ono što je golim okom vidljivo – ne odnosi samo na posljedicu nego i na uzrok koji do toga dovodi.
»O čemu je riječ?«, zapitat će se svatko tko je do sada pročitao uvodne retke.
Riječ je o tome da je Sekcija prijevoznika 8. prosinca uputila priopćenje za javnost koje počinje riječima da »Subotica ulazi u ekološki kaos zbog potpunog izostanka reakcije grada na problem odlaganja građevinskog otpada«. Dobro, pa to je činjenica, bar onoliko koliko je i činjenica da je mađarski policijski pas zadužen za otkrivanje droge zalajao na bivšeg ministra svega što nosi uniformu Aleksandra Vulina i kao takva spada u domenu zastarjelih a opće poznatih. I sljedeća rečenica priopćenja Sekcije prijevoznika, iako detaljnije opisuje početnu tvrdnju, na prvu bi se mogla svrstati u isti koš zaključaka: »Šut se svakodnevno izbacuje na rubovima grada jer nadležni godinama ignoriraju ovaj problem, a postojeće rješenje je skupo, nepraktično i neodrživo«.
»A na drugu?«, zapitat ćete se možda ako imate vremena i strpljenja za čitanje.
Druga se, ako ste do sada pažljivo čitali, već nazire u prethodnoj rečenici, napose u riječima »rješenje«, »skupo«, »nepraktično« i »neodrživo«. Pisano u najboljoj tradiciji »praktičnog realizma« – dakle, koncizno i jasno – priopćenje Sekcije prijevoznika u svom središnjem dijelu ukazuje na suštinu onoga što su u prethodnom pasusu istaknuli: »Lokacija u Oromu je predaleko, a cijena odlaganja – 6.000 dinara za 20.000 kg otpada, plus transport – praktično onemogućuje legalno djelovanje«. U takvim uvjetima, navodi se dalje, mali privrednici (i obični građani, prim. a.) nemaju realnu alternativu, pa se stvaraju novi divlji deponiji koji će, nastavi li se ovako, »ugušiti Suboticu i pretvoriti je u gradsko smetlište«.
Eto, Sekcija prijevoznika ukazala je i na posljedice i na njezine uzroke i na odgovorne za ovakvo stanje, a kako se sve ne bi završilo tek na pukom kritiziranju, u svom su priopćenju ponudili i konkretno rješenje: da se odmah pristupi uređenju i ograđivanju prostora stare Ciglane, gdje bi se građevinski otpad mogao lagerovati na kontroliran, siguran i civiliziran način – »dok Grad ne osigura odgovarajuću lokaciju i realnu cijenu«.
Priopćenje Sekcije prijevoznika – odmjereno, jasno i decidno – u nekim bi drugim okolnostima moglo poslužiti kao vrhunski primjer pismenosti u kojem se na sažet način iskazuje ono što se želi poručiti drugome. U sadašnjim okolnostima, međutim, priroda tog priopćenja upućuje na to da je riječ o uglađenom vapaju na adresu odgovornih koji su svojom indolentnošću grad doveli do stanja kakvom svi svjedočimo i na koje smo otupjeli. Ne jednom su se, naime, uzaludnim pokazali apeli iz JKP-a Čistoća i zelenilo da građani ne istovaruju nelegalno građevinski i drugi otpad »po šumama i doljama« naše varoši ponosne. Baš kao što se ne jednom do sada pokazala uzaludnom akcija istog tog poduzeća na saniranju divljih deponija diljem našega atara jer je – po uzoru bohoca u cirkusu (»imam drugi«) – praksa pokazala da, dok se na jednom mjestu uređuje na drugom se prostor još i više uneređuje.
I zbog stilske ljepote, a još više zbog njegove logičnosti, bilo bi zaista šteta izostaviti zaključak Sekcije prijevoznika koji je pisan u istom duhu kao i ukazivanje na posljedicu, uzrok, odgovorne i rješenje. A glasi:
»Ovim putem jasno poručujemo gradskoj upravi: odgovornost se više ne može odlagati. Subotica ne smije platiti cijenu neorganiziranosti i nezainteresiranosti onih koji su zaduženi brinuti o njoj. Hitna reakcija jedina je prihvatljiva opcija«.
P. S.
O sudbini ovog priopćenja odlučit će dva detalja: ako uskoro vidite da se oko Ciglane nešto radi i uređuje, lajkajte ga; a ako ga pak vjetar nanese na neku gomilu šuta – podignite ga i ponovo pročitajte.
Z. R.