Već je druga nedjelja došašća od četiri, pa je i naša priprava za Božić sve intenzivnija. Božja riječ nas kroz liturgiju usmjerava i potiče na produbljivanje svoje priprave, te sve snažnije opominje kako ispred želje za materijalnom pripremom, koja nas u ovo predblagdansko vrijeme sve obuzme, trebamo staviti onu duhovnu, koja jedina pred Bogom ima vrijednost. Božja riječ nas opominje da je ovo u biti naša priprema za susret s Gospodinom, a znamo već što će on gledati, ne naše borove i trpeze, darove i odjeću, nego isključivo naše srce. Zato liturgijska čitanja druge nedjelje došašća nose mnogo pouka, jer vrijeme odmiče, a kršćanin konačno treba shvatiti koji su prioriteti, a što je sporedno i treba ostati po strani.
Ivanov poziv
Evanđelje ove nedjelje u središte stavlja osobu Ivana Krstitelja, tj. njegovu pouku. Ivan je Preteča, onaj koji najavljuje dolazak Mesije. Zato i sada kada se pripremamo za novi susret s Mesijom, imamo ispred sebe njegovu pouku. S Mesijom se ne možemo susresti tek tako, za taj susret treba se pripraviti, jer on dolazi da nas spasi. Naša priprava je pripremljeno srce u koje Mesija ima pristup, da bi spasenje koje donosi za nas uistinu to bilo. Priprava je obraćenje, jer, Ivan upozorava, približilo se kraljevstvo nebesko. U njega se ne može ući neobraćen. A kako svi mi uvijek za sebe mislimo da smo dobri, da su naša djela ispravna i da se oni oko nas trebaju popravljati, ovaj Ivanov poziv na obraćenje je poticaj da se ipak malo zapitamo nad sobom. Nije dobro živjeti u iluziji o sebi, jer svi smo potrebni obraćenja i uvijek ima prostora za popravljanje. Sama činjenica da smo ljudi skloni grijehu i da nosimo u sebi brojne slabosti govori da griješimo te da moramo raditi na tome da postanemo bolji. Ivanov poziv poticaj je da iskreno pogledamo u dubinu svoga srca, te uložimo napor promijeniti sebe, učiniti nove korake bliže k Bogu, krenuti u susret spasenju.
Plodovi
Jednu Ivanovu rečenicu treba posebno zapamtiti: »Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca« (Mt 3,10b). Ovo nije nikakva prijetnja koja bi nas trebala zastrašiti, to je samo upozorenje, posebno u ove dane priprave. I kao što je već rečeno, obraćenje nije nešto potrebno drugome, nego baš nama samima, mi smo ti koji trebaju donijeti ploda. Na nama se treba vidjeti da smo shvatili što kod sebe trebamo popraviti i da u to ulažemo trud. I u konačnici, da kao kršćani živimo istinski kršćanski. Kukamo kakvi su vjernici, kako nema kršćanskog svjedočanstva u svijetu, a ti vjernici nisu nitko drugi nego mi sami. I to je naš plod, naše svjedočanstvo u sredini u kojoj živimo i radimo. Ljubav i podrška za bližnje i stajanje uvijek i u svemu na Kristovoj strani, pa i kad se zbog toga izlažemo nelagodnostima i netrpeljivostima drugih. Ako nismo to u stanju, nema plodova, trebamo raditi na svome obraćenju. A kad ako ne sad?
Bratska ljubav
Za ovu nedjelju znakovita je i jedna Pavlova poruka: »Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju« (Rim 15,7). Tako jednostavna poruka, ali je često teško tako živjeti. Krist nas je prigrlio grješne. Zato se i rodio da bi nas u konačnici spasio. Njegova ljubav je pobijedila naše slabosti i mane i zato se danas možemo radovati vječnosti. A mi? Jesmo li kadri tako prigrliti svakog? Znamo da baš i nismo. A svi smo mi Kristovom krvlju otkupljeni, Bogu jednako važni. Zato bismo možda ovo došašće mogli posvetiti tome da se potrudimo prigrliti svakog.
