Iako marketing već duže vrijeme podsjeća kako su nam blagdani blizu i kako se treba početi pripravljati, kršćansko vrijeme priprave počinje ove nedjelje. I kao i svake godine, moramo se uvijek iznova podsjećati da kršćanska priprava nije potrošačka, nego duhovna, kao što nas i liturgija upućuje. To je priprava za susret s Gospodinom. Zato je došašće posebno vrijeme u liturgijskoj godini. Kršćanin kroz iščekivanje Kristova rođenja iščekuje i svoj konačni susret s njim. To je vrijeme radosnog čekanja, ali i ozbiljnog rada na sebi, kako ne bismo kada do susreta dođe bili nepripravljeni.

Djela svjetla

Prvi dio došašća opominje nas da je važno biti spreman za susret s Gospodinom kada on ponovno dođe. U prva kršćanska vremena to je iščekivanje bilo vrlo živo. Oni su očekivali da će Krist brzo opet doći, još za njihovog života. Zato su se trudili biti pripravljeni za taj susret. Njihovo očekivanje nije bilo ispunjeno strahom, nego vjerničkom nadom i radošću zbog tog susreta. 
No, vrijeme je prolazilo, a Kristov drugi dolazak nije se još dogodio. I danas, kada je vrijeme iščekivanja dugo gotovo dvije tisuće godina, vjernici su sve manje u stanju pripravnosti za taj važan susret. Zaboravljaju da će Krist ponovno doći, te da nas ne želi naći nepripravljene. Zato nas Pavao ove prve nedjelje došašća opominje i podsjeća: »Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomori, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom« (Rim 13,12b-14a). Sve što činimo, a što je mimo Kristova nauka i Božjih zapovijed su djela tame, jer ne dolaze od Boga. A djela koja činimo onako kako nas Krist uči naše su oružje da pobijedimo sve loše ovoga svijeta i izborimo se za život vječni, izborimo se za spremnost za susret s Gospodinom. Pavao spominje neka od loših djela kojima su ljudi skloni. Ona su simbol svakog kršenja Božjih zapovijedi, simbol života mimo Božjeg zakona. Ako Božji zakon ne shvaćamo dovoljno ozbiljno i čuvamo samo ono što nam je lakše i prihvatljivije, onda se ne pripremamo za Kristov drugi dolazak i nismo odložili djela tame. Zaodjenuti se Kristom znači živjeti po njegovu nauku, cijeli svoj život uskladiti s onim što nas je poučio, te živjeti za njega, za susret s Njim, živjeti kao prvi kršćani.

Budni i pripravni

I sada kada započne došašće, kada se budemo željeli približiti Kristu i krenemo raditi na svome obraćenju, budimo prema sebi strogi i kritični. Nemojmo se opravdavati uspoređujući se sa svijetom, s drugima, uspoređujmo se samo s onim što nas Isus uči. Drukčije se ne možemo njime zaodjenuti, niti se pripraviti za susret koji će odrediti našu vječnost.
Isto nam poručuje i Isus kada kaže: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. (…) Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi« (Mt 24,42.44). Budnost je kršćanska spremnost svjedočiti svoju pripadnost Kristu u svakoj situaciji i u svako vrijeme. To je ljubav koju imamo za bližnjega i za Gospodina. U ovo predblagdansko razdoblje treba paziti da tu ljubav i kršćansko svjedočanstvo ne obezvrijedimo materijalnim stvarima, da ne dozvolimo da potrošački duh obuzme i našu pripravu za Božić, jer mi se pripravljamo za susret s Gospodinom. Ljubav i vjernost su jedino što pred njim vrijedi, a sve materijalno je propadljivo, samim tim i bezvrijedno. Zaodjenuti se u Gospodina, to je ono što u ovome došašću trebamo učiniti.