Subotički studenti, valjda jedini u zemlji, zatražili su prošloga tjedna rasformiranje svih postojećih zborova građana. Kako su prenijeli mediji koji nisu u službi režima, subotički studenti naveli su da je dio zborova građana kompromitiran »utjecajem oporbenih stranaka«, te da se, shodno tome, ograđuju od svakog upliva političkih organizacija u studentski pokret.
Ova vijest – naravno kod onih do kojih je doprla – iznenadila je veliki broj građana koji su i sami dali doprinos uspostavi zborova građana, a koji svoj aktivizam nisu razvijali dalje od sudjelovanja na zakazanim skupovima. Drugim riječima, iznenadila je one koji nisu bili »kod vatre« za sve vrijeme planiranja i organiziranja akcija koje su se ticale koordinacije između studenata i zborova građana. Ali, po načelu »gdje ima dima, ima i vatre« studenti su se pojavili kao vatrogasci perući zahtjevom za rasformiranje zborova svoju ideju o borbi za promjene u društvu bez utjecaja političkih stranaka. Ako su u pravu – a to se može znati samo na konkretnim primjerima (koje niti prvi podastiru niti drugi opovrgavaju) – onda je njihov potez i više negoli opravdan jer služi kao prevencija ne samo očuvanju vlastitog ideala nego i kao upozorenje svim onim građanima koji su u zborove ušli ili u njima sudjelovali s istim motivima.
O tome koliko je doprinos studenata u jednogodišnjoj borbi za društvene promjene i buđenju iste svijesti kod velikog dijela građana suvišno je govoriti. O tome svjedoče njihove stope, žuljevi, ozljede, zagrljaji i suze prilikom pješačenja diljem zemlje ili čak do Bruxellesa. Svjedoče o tome i tragovi biciklističkih guma na putu do Strasbourga kao i stotine tisuća građana koji su se odazvali njihovim skupovima u Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu, Novom Pazaru, Kraljevu, Beogradu ili pak Subotici. To su, jednostavno, aktivnosti koje će trajno ostati zabilježene u povijesti ove zemlje i aktivnosti zbog kojih se i svijet počeo zanimati za Srbiju. Ali, suština ovoga teksta nalazi se u onima koji su prozvani, odnosno obilježeni »utjecajem oporbenih stranaka«, a to su zborovi građana. 
Tko god je proljetos bio na prosvjedima mogao se uvjeriti koliki su redovi kod Hipodroma bili na »štandovima« gdje su ljudi davali svoje osobne podatke, upisujući se u zborove građana kao možda i početnim korakom ka društvenim promjenama. U toj gužvi, naravno, nitko nije obraćao pažnju na onoga drugoga koji se također potpisivao je li on već član neke stranke i koristi li ovu priliku za ostvarivanje vlastitih ambicija. To, jednostavno, većini ljudi nije padalo na pamet pa su valjda i sada iznenađeni zbog »tihog raskola« koji je nastao između studenata i zborova.
Ako ćemo pravo, zborovi građana nisu ispunili očekivanja većine potpisnika, a ako ćemo opet pravo, nije da baš ništa nisu ni uradili. Ako ćemo o ovom prvom, onda slobodno možemo reći da nisu ispunili svoj osnovni cilj: raspisivanje izbora za nove sazive mjesnih zajednica jer je aktualnima mandat istekao još malo pa tri godine. Najaktivniji članovi zborova – na koje se studentski zahtjev vjerojatno i odnosi – lako će ovu opasku obraniti tezom da ni studenti (ni građani) nisu uspjeli u mnogo većem cilju: prijevremenom raspisivanju republičkih izbora. Da, to je točno, ali je kod zborova građana nedostajalo energije da se načini koordinacija 37 subotičkih mjesnih zajednica koja bi uputila zajednički zahtjev predsjedniku Skupštine grada da raspiše izbore, a ako to ne bi učinio (a ne bi), onda i stalni pritisak u vidu građanskih prosvjeda ili građanske neposlušnosti. Potpisnik ovih redova osobno je svjedočio energiji i dobroj volji građana na malobrojnim zborovima da vlastitim aktivnostima pridonesu boljim uvjetima života u sredini u kojoj žive, bez obzira na to je li riječ o ekologiji, prometu ili kulturi. Na žalost, ništa od toga do li izgubljene energije nije ostvareno. Pa opet, zborovi građana odigrali su časnu ulogu prilikom organizacija prosvjeda u vlastitim sredinama ili pak odlascima u druge. Nitko ne može osporiti utrošeno vrijeme i energiju u pripremanju hrane ili pića za prosvjed u Subotici 17. svibnja ove godine ili pak istu takvu podršku studentima u brojnim prilikama.
Bez namjere da se o studentskom zahtjevu za rasformiranjem zborova građana izreče konačni sud, možda je u pomoć najbolje prizvati najjednostavniju misao: ako u vrhu organizacije i nema, na ulicama za sve ima mjesta. Jer... one nas i dalje zovu.
Z. R.