U organizaciji Udruženja građana Urbani Šokci, a u suradnji s Centrom za kulturu Sesvete, u petak, 14. studenog, u Muzeju podunavskih Švaba u Somboru otvorena je izložba radova polaznica tečaja tradicijskog nakita Igra staklenih perli. Izložene su replike tradicijskog nakita iz svih krajeva Hrvatske, s posebnim akcentom na nakit iz panonske zone.
Dokument društvenog položaja i identiteta
Centar za kulturu Sesvete radionice izrade tradicijskog nakita održava više od 20 godina i tečaj je prošlo više od 200 osoba.
»Naše polaznice i voditeljica tečaja primjerke nakita traže od kazivača, u muzejima, na osnovu kojih izrađuju nakit. Neki primjerci stari su više od 100 godina«, kazala je ravnateljica Centra za kulturu Sesvete Vjekoslava Damjanović.
U Centru najviše istražuju i izrađuju nakit od staklenih perli kojim se u ruralnim sredinama ukrašavala odjeća.
»Nakit su izrađivale seoske žene, kao nositeljice i čuvarice ove nematerijalne kulturne baštine, dok su složenije oblike metalnog nakita izrađivali lokalni obrtnici i majstori. Svi ti predmeti nadilaze svoju dekorativnu funkciju i postaju dokument vremena, društvenog položaja, identiteta i duhovne potrebe zajednice«, kazala je Damjanović.
U Slavoniji su se bogato kitile i žene i muškarci, od zlatnih i srebrnih žica na košuljama, do nizova dukata. U Posavini su djevojke nosile oglavlja od koralja i staklenih zrna, koje su se na dan vjenčanja nadograđivale krunom.
»U dinarskoj i jadranskoj zoni dominira metalni nakit – masivniji, robusniji, često ukrašen paunovim perom, staklom, murano perlama, školjkama. U obalnim krajevima nakit izrađuju profesionalni majstori zlatari i filigrani, koji su oblikovali fine komade od srebra, zlata, koralja, emajla i bisera. Pomorci su dodatno obogaćivali nakit jantarom, slonovačom i drugim materijalom koji su donosili s dalekih putovanja«, kazala je voditeljica radionica Vinka Mareković.
Nakit koji nastaje na radionicama Centra prikazuje se na brojnim izložbama.
»On je svjedočanstvo žena koje su živjele, voljele, stvarale i prenosile znanje kroz perle i konce«, kazala je Damjanović.
Materijalni zapis kulturne memorije
Izložbu je otvorila etnologinja, stručna suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Senka Davčik. Kako je kazala, nakit je materijalni zapis kulturne memorije.
»Svaki komad nosi višeslojna značenja: tko ga je izradio, tko ga je nosio, u kojoj je prigodi bio izložen, od koga je naslijeđen. Nakit komunicira – ne riječima, nego simbolima, materijalima, oblicima, ali i emocijama. U brojnim tradicijama ima zaštitnu ulogu, služi kao amajlija, dar ili znak životnih prijelaza. Također, značaj boja i materijala u tradicionalnom nakitu izrazito je simboličan. Crvena perla može označavati zaštitu i vitalnost, zlatni ili srebrni novčići mogu upućivati na ekonomski status, dok bijele nijanse često simboliziraju čistoću. U hrvatskom tradicijskom nakitu korištenje metalnih novčića – poput dukata – nije bilo samo estetsko, nego i simbolično: novčići su se utrkivali u odjeću kao oblik nakita i pokazatelj obiteljskog stanja ili bogatstva«, kazala je Davčik.
Narodni nakit u hrvatskom narodu, pa i među Šokcima u Bačkoj, nije bio puki ornament.
»Nakit se darivao prigodom udaje, nasljeđivao generacijski, a u obredima običaja poput vjenčanja količina i složenost ukrašavanja odražavala je status i povezanost s obiteljskom baštinom. U konačnici, ovaj nakit – koliko god nam se na prvi pogled činio samo ukrasom – djeluje kao most između prošlosti i sadašnjosti. On nije samo lijep: on je čuvar sjećanja, emotivni i sentimentalni trag, trajni biljeg zajednice, obiteljske ili nacionalne. Nakit nas podsjeća tko smo, odakle dolazimo i kome pripadamo«, kazala je Davčik.
Izložba Igra staklenih perli dio je manifestacije 15. Dani hrvatske kulture u Somboru.
»Programe imamo cijele godine, a u studenome je nekoliko programa. S voditeljicom tečaja Vinkom Mareković kontakte smo uspostavili davno, na radionici koju je organizirala Hrvatska matica iseljenika, i tako je nastala ova naša zajednička izložba«, kazala je predsjednica UG-a Urbani Šokci Marija Šeremešić.
Z. V.
