Završetak zapisa o našem prekrasnom jesenskom putovanju najavila sam kao bajku, iako ni ovih nekoliko prethodnih dana nimalo ne odudara od toga.
Kao u filmu
Pretposljednjeg dana željeli smo putovati pravim toskanskim cestama, preko brežuljaka, uz vinograde i maslinike, među čempresima i tujama, kroz mala i simpatična mjesta. Znali smo da trebamo pratiti pravac San Gimignano i Volterru jer su nam bili na popisu, ali kada smo tražili upute u navigaciji, ona nam je predlagala rute koje ne garantiraju željene predjele, pa smo planiranju ove rute posvetili malo više vremena uz pomoć umjetne inteligencije. I isplatilo se. Za sve zainteresirane, pratili smo sljedeće upute: Vinci – Empoli – Cartaldo – Pancole – San Gimignano – Fattoria San Donato – Volterra. Naravno, nismo uspjeli napraviti pauzu na svakoj navedenoj destinaciji, ali smo stali u Vinci, San Gimignanu i Volterri.
Vinci smo odabrali jer je prekrasno mjesto u kojem je rođen Leonardo da Vinci. Stigli smo rano i odlučili posjetiti muzej Leonarda da Vincija, gdje se može vidjeti zbirka modela njegovih izuma, izrađenih prema originalnim crtežima, od letjelica i ratnih sprava do hidrauličnih i mehaničkih uređaja. Tu su i replike njegovih skica, makete, interaktivne instalacije i multimedijalne prezentacije koje prikazuju kako su njegovi izumi funkcionirali. Muzej, osim što pruža uvid u Leonardov genij kao umjetnika, znanstvenika i pronalazača, nudi i fantastičan pogled na toskanske pejzaže. U istom mjestu moguće je posjetiti i Leonardovu obiteljsku kuću, no mi nismo imali vremena zbog svega što nas je čekalo tog dana.
San Gimignano nas je potpuno oduševio svojim srednjovjekovnim šarmom i visokim kulama koje se uzdižu iznad brežuljkastog toskanskog krajolika. Prošetali smo njegovim starim kamenim ulicama i stigli do ruševina tvrđave Rocca di Montestaffoli, odakle se pruža predivan pogled na vinograde i maslinike. Na kraju smo uživali u čuvenom gelatu iz Gelaterije Dondoli, koje je prošle godine proglašeno najboljim na svijetu. Ja sam jela dva okusa, od kojih znam da je jedan bio od šafrana i pinjola, a drugog jednako neobičnog ne mogu se sjetiti, ali znam da zaista nikada prije nisam kušala ništa ukusnije.
Kraj ovog dana bio je rezerviran za Volterru. Volterra je šarmantan toskanski gradić smješten na brežuljku, okružen srednjovjekovnim zidinama i pogledima koji oduzimaju dah. Poznata je po svojim etrurskim korijenima, rimskim ruševinama i radionicama alabastera, po kojem je i danas čuvena. Šetnja njezinim uskim kamenim ulicama vodi kroz vrijeme, od antičkih kapija do mirnih trgova gdje se još uvijek osjeća duh stare Toskane. Mi smo ovaj posjet završili kupnjom divnog domaćeg crvenog vina i odličnog maslinovog ulja.
Nagli prijelaz iz regije u regiju
Kako bih uspjela sve smjestiti u ovaj zapis, bez velikih prijelaza završavam naš toskanski dan iz bajke i započinjem potpuno neplaniran posjet regiji Ligurija i čuvenim Cinque Terre.
Cinque Terre nas je očaralo svojom dramatičnom obalom i šarenim kućicama koje se uzdižu iznad tirkiznog mora, a sve to pod zaštitom UNESCO-a. Prošetali smo strmim kamenitim stazama i obišli tri od pet sela – Riomaggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso al Mare – koristeći vlak iz La Spezije, koji omogućuje brzu i udobnu povezanost sela. Svako selo ima svoj šarm, a pogled s litica oduzima dah. Pravo mediteransko čudo koje se pamti. Kuće su šarene poput bombona urezanih u litice ili poredanih na njima, a s njih se pruža pogled u beskrajno plavetnilo. Sjajno je što između sela postoje i šetnice, pa smo sretali mnogo pješaka. Dogovor je da ćemo i tu avanturu doživjeti za koju godinu. A preporučujem je i vama, baš kao i Toskanu, osobito u listopadu.
Gorana Koporan
