Petrovaradinsko Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić obilježilo je 9. studenoga, dvadeseti put, Martinje na tradicijski način, okupljanjem svojih članova i gostiju oko trpeze tipične za katolički spomendan Svetog Martina biskupa.
»Prvo kušanje kvalitete ovogodišnjeg vina najbolje je uz mladu pečenu guščetinu, koju mi služimo s mlincima i salatom od kupusa. Jedan naš član, podrijetlom iz Hrvatskog zagorja, prije dva desetljeća donio nam je običaje vezane za Martinje, koje mi do danas obilježavamo. Vino za naše okupljanje donesu naši prijatelji, kao i proizvođači i ljubitelji vina iz Srijemskih Karlovaca i Srijemske Kamenice, a guske – njih dvadeset za ovu priliku – nabavili smo iz Mošorina«, kaže dopredsjednik ove udruge Vlatko Karnač, koji je, uz Ružicu Markuš, u ime Jelačića organizirao ovo okupljanje.
Običaj kušanja prvoga vina i konzumiranja guščjega pečenja o Sv. Martinu, tipičan za proslavu ovoga sveca širom zapadne Europe, okupio je blizu stotinu Petrovaradinaca i njihovih gostiju, a otvorio ga je kraćim nagovorom prije zahvalne molitve mjesni župnik župe Uzvišenja svetog Križa mons. Eduard Španović. 
»Sveti Martin uvijek je bio blizak siromašnima i progonjenima, zbog čega se u 27 godina biskupstva suočavao s brojnim progonima i pritiscima. Ipak, on je prvi proglašeni svetac koji nije bio mučenik. Iz njegove, neželjene, vojničke karijere poznata je zgoda kada je siromahu dao pola plašta pa su se time zaštitili i siromah i on. Oplemenjuje nas jedino ono što darujemo. Iza malih ljudi krije se velika poniznost, a velika gordost karakteristika je ljudi malenoga znanja – jedna je od poruka ovoga tihog sveca«, kazao je Španović, pohvalivši organizatore za održavanje ove tradicije i običaja. 
Legenda koja povezuje guske i ovoga sveca također je pojašnjena. 
»Ona kaže da je sveti Martin, kada je čuo za svoje biskupsko imenovanje, odmah pobjegao i sakrio se među guske, koje, ni krive ni dužne, i danas plaćaju glavom za to«, kazao je u šaljivom tonu Španović. 
Martinjski običaj protekao je i uz kušanje ovogodišnjega novoga, mladog vina, koje je svećenik prije toga blagoslovio. U konkurenciji za najbolje, koja je ovoga puta premijerno upriličena u vidu natjecanja, bilo je osam vina, a kao najbolje je ocijenjeno vino Petrovaradinca Darka Ursića. Zajedništvo i vedro ozračje oko stola uveselila je i glazba karlovačkog kantora i zborovođe Zvonka Tadića, a zapjevali su i Jelačićevi pjevači, kojima se Karnaš zahvalio. Druženje se nastavilo u povijesnome zdanju petrovaradinskog Vatrogasnog doma. Potpomogao ga je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i hrvatska Vlada.
M. Tucakov