Prije 80 godina Subotica je dobila svoje profesionalno kazalište. Značajan je to datum i za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji jer su te 1945. godine, odlukom Predsjedništva Narodne skupštine AP Vojvodine, osnovana dva profesionalna kazališta u Subotici – Hrvatsko narodno kazalište i Magyar Népszínház.
Tada je počelo, a završilo se 1980. godine kada je Drama na srpskohrvatskom jeziku posljednji put na svom repertoaru imala i predstave hrvatskih zavičajnih pisaca na lokalnom govoru.
Od tada do danas, a prošlo je 45 godina, nikako da dođe vrijeme da se Subotici kao višenacionalnom gradu vrati (samo) ono što je nekada imao. Nije se to dogodilo ni kada je Hrvatima priznat status nacionalne manjine 2002. godine, ni za vrijeme prošle, ni za vrijeme sadašnje vlasti, pa ni nakon što je urađen i Pokrajini predan Elaborat o ponovnom osnutku Drame na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu u Subotici. A bilo je to prije više od dvije godine.
I kada se govori o pravima manjina, nije zgoreg podsjetiti one koji tako lako posežu za floskulama o tome kako su nacionalne manjine najveće bogatstvo Srbije, kako smo u području prava nacionalnih manjina korak ispred Europe... da nije sve tako idealno. Recimo, samo da odgovore gdje je zapelo s Elaboratom o ponovnom osnutku Drame na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu u Subotici? Što Hrvate razlikuje od drugih priznatih manjina? Je li to u domeni političkog ili pitanja prava i ravnopravnosti nacionalnih manjina?
Čisto da se zna, kao onda kada je bunjevački »jezik« uvođen u službenu uporabu u Subotici. Poruka je bila jasna: odluka je politička.
Z. V.
Uvodnik
Prava i(li) politika?
Najave
